Restoran Špajza, na Poluotoku, kod crkve Sv. Dominika, zadarska povijesna jezgra. Vlasnik Slavjan Miletić oko 18 sati priprema se za doček prvih gostiju.
U ugostiteljstvu je od malih nogu, a vlastitim restoranom s članovima svoje obitelji, upravlja već godinama u unajmljenom prostoru. Odlučio nam je ispričati kako je to biti ugostitelj na Poluotoku, gdje i kako pronalazi radnu snagu, koliko ih plaća, kako radi, kakvi su gosti...
Vođenje restorana nije niti malo jednostavan posao. Treba paziti na detalje, ulagati u ljude, interijer, u kuhinju, hranu, čaše, tanjure, pribor za jelo. Puno je stavki koje moraju funkcionirati besprijekorno.
- Imam 47 godina, a od 14-te sam u ovom poslu. Jedino to znam i volim raditi. Ovo nam je deveta godina restorana u kojemu radi čitava moja obitelj. Ja sam voditelj vanjskog personala na terasi, supruga je u kuhinji, stariji sin radi na šanku, mlađi pomaže brisati pribor za jelo. Stariji sin je napunio 18 godina, pa je doveo svoje prijatelje i prijateljice za dodatne radnike, tako da nam u restoranu rade uglavnom bliski ljudi koje poznajemo, s preporukom. Zašto je to važno? Spadam u kategoriju ugostitelja koji rade sezonski, od 1. travnja pa do 1. studenoga. Meni kao vlasniku sezona već počinje 1. ili 2. travnja. U to vrijeme oglasim na društvenim mrežama i potrebu za radna mjesta. Neki se ljudi jave za posao konobara i kuhara i odem tamo gdje oni žive kako bi se dogovorili za uvjete. Što se dogodi? Pet, šest dana prije otvorenja ili se ne jave na mobitel ili mi jave da su dogovorili drugi posao. Do 15. svibnja riješenje za takvu situaciju moguće je pronaći, ali nakon toga teško, jer glavna sezona kod nas traje 60 dana. To je jedan veliki problem jer smo mi sezonci koji ne rade čitavu godinu. U tih 60 dana moraju se posložiti sve kockice da svi mogu dobiti svoju plaću, da ja mogu platiti najam, režije, namirnice i da na kraju i ja zaradim svoju plaću. Dosta kvalitetnih kuhara i konobara imaju cjelogodišnji angažman. Ja sam toga svjestan, ali smeta me što ima ljudi koji se - bave ugostiteljstvom i koji su - ugostitelji. Spadam u ugostitelje i to je velika razlika. Događaju se situacije da kad dobiju treću plaću, negdje u srpnju, odlaze ća. To je ono što nas obiteljske sezonske restorane teško pogađa – kaže Slavjan.
Dio problema odnosi se i na goste koji dolaze na Poluotok, kaže nam. Iako stara ugostiteljska poslovica kaže da je gost uvijek u pravu, Slavjan ističe da to i nije uvijek baš tako „u praksi“.
Cijeli članak pročitajte na zadarski.hr