'Brzo ćeš ti natrag', najčešće je čuo Mato Topić kad se prije godinu i pol, nakon tri godine u Njemačkoj, vratio u Hrvatsku. Neki su još, smije se Mato tome danas, u čudu dometali 'Pa, što ti bi?' ili, još iskrenije, 'Jedini se ti vraćaš, koja si budala...'
A mladom Slavoncu samo je te tri godine snažno nedostajala rodna gruda, piše Večenji list. Znao je da standard i sređeni život, na kakav je navikao u graničnom njemačkom gradiću Lorrach, nedaleko Basela, u Hrvatskoj neće imati, ali srce je vuklo.
'Ne znam vam to objasniti, u Njemačkoj mi u suštini nije ništa falilo, ali svaki put kad bi prešao hrvatsku granicu kao da sam počinjao disati punim plućima' - veli ovaj mladić koji je, da priča bude zanimljivija, za sobom u Njemačkoj ostavio roditelje, brata i sestru.
'Njemačka je uređena zemlja, može se zaraditi, poštuju se pravila, zdravstvena zaštita je kvalitetna, ljudi korektni... Puno toga je drugačije nego kod nas. Tamo sam radio kao trgovački putnik...' - kaže Mato.
Obitelj ni mjesečna primanja iznad dvije tisuće eura, nisu ga mogla zadržati u Njemačkoj, a ni izbrisati mu gorak osjećaj tuđine.
'Znao sam ja da ću morati zasukati rukave i da ću Hrvatskoj morati puno više truditi se i raditi za puno manje novca' - navodi Mato koji se po povratku odlučio za Zagreb i koji nije bio nepripremljen na početničku plaću od 3.500 kuna u jednom call centru.
'U međuvremenu sam napredovao, postao zamjenik voditelja, vodio sam i neke edukacije... Novac jest važan, pogotovo kad si mlad i imaš puno želja i planova. Ali, definitivno nije najvažniji. U Njemačkoj sam se unatoč tome što mi je tamo obitelj osjećao kao stranac. Shvatio sam da ne želim svake godine iščekivati godišnji, niti u stranoj zemlji dugoročno graditi svoj život i zasnivati obitelj. Roditelji su me, a što su drugo i mogli, podržali' - kazat će Mato.
'Ambiciozan sam, imam razne interese, a Zagreb ipak pruža najviše prilika u Hrvatskoj' - iskreno objašnjava Mato, koji uz svoj redovni posao piše pjesme, svira gitaru, ima svoj youtube kanal i planira podcast, zašto je za život izabrao Zagreb.
Izvor: Večenji list