Prije 20 godina je 38 od 100 kn dolazilo iz industrije, sada samo 16

Slom industrije u Hrvatskoj

Ekonomisti i dalje govore da možemo živjeti od usluga, turizma i trgovine, ali to nije točno. Sve dosadašnje vlade snose odgovornost za devastaciju proizvodnje i antiindustrijsku politiku, upozorava čelnik Crome.

Ove godine imamo najgori kvartal u posljednjih pet godina, ali ne mogu to riješiti ljudi koji s fakulteta dolaze na ministarska mjesta.Prije dvadesetak godina svaki treći zaposleni u Hrvatskoj radio je u prerađivačkoj industriji, danas u toj branši radi samo svaki sedmi zaposleni! U prošlih dvadeset godina propalo je više industrijskih postrojenja nego što ih je opstalo. Zaposlenost u industriji pala je sa 567 tisuća 1990. na 207 tisuća 2012. godine. Gleda li se struktura hrvatskog BDP-a, sada samo 16 od 100 kuna dolazi iz industrije, a prije dva desetljeća 38 je kuna od 100 stizalo iz proizvodnih pogona.

A nekad su to bili divovi...
Prema gruboj računici u posljednjih 20 godina u Rijeci je, primjerice, izgubljeno 30.000 radnih mjesta zbog propasti industrijskih divova koji su bili glavni pokretači gospodarstva regije. Glavni su uzroci gašenja nekad uglednih tvrtki pretvorba i privatizacija, izgubljeno tržište, povezanost poslovanja s brodogradnjom koju izjeda kriza... U Karlovcu, nekad jakom industrijskom središtu, većina tvrtki koje su činile gospodarsku okosnicu, danas više ne radi. Industrijske zone na Baniji i Švarči danas su mrtvi dijelovi grada, ali zato niču trgovački centri.

– Ekonomisti još govore da možemo živjeti od usluga, turizma i trgovine i da nam industrija nije potrebna, ali to nije točno. Apsolutno sve dosadašnje vlade, ministri i premijeri snose odgovornost za devastaciju proizvodnje. Svi su sudjelovali u antiindustrijskoj politici, a ni danas nismo promijenili smjer – kaže Vladimir Ferdelji, predsjednik Crome, organizacije menadžera i poduzetnika, koji dodaje da se domaća proizvodnja uništava iz dva razloga – jedan je manjak znanja, a drugi višak osobnih interesa.

– Za sve je kriva vučja privatizacija. Te su tvrtke mogle opstati da se vodila drukčija politika. One su, na žalost, izgubljene zauvijek jer nema više vraćanja na staro – s tugom kaže sindikalist Ivan Tomac koji je izračunao da su u djelatnosti kemije i nemetala od 1996. godine 54 tvrtke sa 11.450 zaposlenih završile u stečaju. Od te 54 tvrtke samo tri danas zapošljavaju ukupno stotinjak radnika, a za ostale se čeka da i formalno završi postupak stečaja i likvidacije.

– No, industrija se osipa i bez stečajeva, nakon 2008. godine u kemijskoj je industriji – veli Tomac – izgubljeno devet tisuća radnih mjesta, u ovoj godini njih otprilike 500. Ukupno, prerađivačka je industrija od 2008. godine izgubila 45.000 radnih mjesta, u svim granama i segmentima.

Prijeti urušavanje proračuna
– Sustav će se urušiti kad državni proračun više ne bude mogao financirati silnu potrošnju. Zatvaranje industrijskih tvrtki bila je pogrešna odluka. Ove godine imamo najgori kvartal u posljednjih pet godina, ali ne mogu to riješiti ljudi koji s fakulteta dolaze na ministarska mjesta – zaključuje Vladimir Ferdelji.