Prijava
Traži
Ekonomist Željko Lovrinčević, pak, strahuje da bi nova recesija u Hrvatskoj mogla – opet – trajati najduže od svih EU zemalja
Znakove naoblake, onakve koja dan odjednom može pretvoriti u noć, doista ne treba dugo tražiti. Ne, još nije došla agencijska vijest s naslovom o bankrotu Lehman Brothersa, još nije bilo takvog startnog hica poput onog koji je pokrenuo globalnu krizu iz 2008. godine (iz koje se Hrvatska iščupala tek sedam godina kasnije), ali riječ recesija sve se češće može čuti i pročitati. Italija je na samom rubu, s minusom koketira i Njemačka čija je centralna banka ovog tjedna javno upozorila na mogućnost nove recesije, svjetsku ekonomiju opako ljuljaju Trumpovi trgovinski ratovi, pogotovo onaj s Kinom, te sve izglednija mogućnost Brexita bez sporazuma.
U Hrvatskoj, pak, čitamo tako poznate naslove o bumu cijena nekretnina (iako u samo nekim dijelovima zemlje), kao da je na kalendaru 12-ak godina manje i da smo opet u onim vremenima kad su se u ovim krajevima birači igrali malih dioničara državnih firmi i sanjarili o svojoj građevinskoj tvrtki, jer će “cijene kvadrata samo rasti”. Gospodarske reforme, one za koje smo u zadnjoj krizi naučili da ih treba raditi samo u dobrim vremenima, nisu provedene. Što bi uopće moglo poći krivo?
POČET ĆE PADOM IZVOZA
Prošla recesija je u Hrvatskoj prije svega značila brutalan rast nezaposlenosti, ogromne probleme s vraćanjem kredita (uglavnom zbog valutne klauzule i divljanja švicarskog franka) s pripadajućim rastom broja blokiranih, te sve u svemu dosta učinkovitu motivaciju za iseljavanjem. Danas je situacija ipak nešto drugačija. Hrvatskoj nezaposlenost ne samo da više nije ekonomski problem broj jedan, nego je muči nedostatak radne snage, kao članica EU-a ima pristup milijardama iz fondova što nije bio slučaj prije 11 godina. No, to ne znači da bi problemi za hrvatsku ekonomiju i društvo bili zanemarivi u slučaju ostvarivanja sve tmurnijih globalnih gospodarskih prognoza.
Počelo bi, smatra ekonomistica i profesorica pri Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta Vedrana Pribičević, padom izvoza, potaknutim recesijom kod hrvatskih trgovinskih partnera. “Hrvatska danas ima veći udio izvoza u BDP-u nego 2008. godine što znači da je postala osjetljivija na promjene strane potražnje”, objašnjava Pribičević te dodaje kako izvoz može brzo pasti, ali se i brzo oporaviti, pa bi recesija mogla biti kraća.
HOĆE LI ISELJENICI “PREZIMITI” KRIZU IZVAN HRVATSKE?
Ekonomist Željko Lovrinčević, pak, strahuje da bi nova recesija u Hrvatskoj mogla – opet – trajati najduže od svih EU zemalja. “Hrvatska ekonomija danas je drugačija od one iz 2008. godine, postala je izrazito uslužna, a manje proizvodna”, kaže nam Lovrinčević. Radi se, jasno, prije svega o turizmu. “Turizam natprosječno raste, ali isto tako brzo i pada, tako da je osjetljivost na vanjske šokove veća nego prije”, priča Lovrinčević. Spori izlazak iz (još uvijek samo potencijalne) recesije objašnjava vremenom potrebnim da se u zemljama odakle dolazi najviše turista počnu opet otvarati radna mjesta, rasti plaće, poraste potrošački optimizam i naposljetku počnu opet stjecati navike odlaska na odmor…
Oboje ekonomista s kojima smo razgovarali ne misle da bi nezaposlenost mogla biti dramatičan problem na razini onog iz prošle krize, kad je broj ljudi bez posla u Hrvatskoj došao blizu 400 tisuća. “Rast nezaposlenosti će biti manji zbog otvorenih granica”, kaže Pribičević, dok Lovrinčević stanje na tržištu rada u Hrvatskoj u slučaju recesije gleda i kroz prizmu eventualnog povratka sadašnjih iseljenika. Naime, pitanje je bi li oni bili spremni krizu prezimiti u Njemačkoj ili Irskoj, te tamo raditi za manje plaće ili manje radnih sati, ili bi se ipak vratili u Hrvatsku. S obzirom na to da je odlazak preko granice, pogotovo ako se ide s obitelji, prilično krupna životna odluka, Lovrinčević očekuje da bi većina iseljenika ostala u zemljama Zapadne Europe dok kriza ne prođe.
Cijeli članak dostupan na: telegram.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
