ALARMANTNO!

Svaki treći Dalmatinac ne zarađuje ni kunu!

Iza čestog čuđenja turista i gostiju iz inozemstva na temu popunjenosti štekata u Splitu, Zadru, Šibeniku ili Dubrovniku sasvim sigurno stoji činjenica o privlačnosti ovdašnje klime i ležernosti života na Mediteranu, ali to svakako govori i nešto o tome koliko (ne) radimo, koliko je puno onih koji sami ne zarađuju sredstva za život, tj. koliko malo ljudi zapravo privređuje.

Samo u Splitu, 1990. godine bilo je 9000 nezaposlenih, a danas 14.439 (podaci Državnog zavoda za statistiku iz rujna).

Broj umirovljenika porastao je na današnjih gotovo 50.000 s 18.000 iz 1990. godine, što će reći da se snovi o “maloj Švicarskoj”, koje smo sanjali pred osamostaljenje, baš i nisu ostvarili.

Dapače! Sve se to događa u uvjetima koji kažu da na jednog zaposlenog dolazi svega 1,28 zaposlenih, a po podacima Eurostata (europskog statističkog ureda), kod nas radi 56,6 posto radno sposobnog stanovništva (od 15. do 64. godine), što je ispod europskog prosjeka od 65 do 70 posto.

“Perspektive nema bez odmjeravanja dugoročnih ciljeva, na nacionalnoj razini. Postojeće političke strukture ne žele i ne znaju tako razmišljati jer bi to značilo i uvođenje njihove odgovornosti prema generacijama koje dolaze. Zato ne treba čuditi da teško rješavamo i naizgled lagane probleme, kao što je recimo sanacija otpada, pa prosječni građanin može samo svjedočiti nazadovanju situacije u vlastitu životu”, komentira dr. Zoran Aralica, analitičar s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Aktualne Vladine mjere mu se ne čine kao rješenje koje će pokrenuti Hrvatsku i povećati zaposlenost.

- Nažalost, Vladine mjere ne pokazuju nikakvu ambiciju u pravcu reorganizacije resursa na prostoru RH. Te su mjere u skladu s neoliberalnom doktrinom, odnosno naglašavaju potrebu preraspodjele postojećih resursa pod kontrolom države. Zbog toga ne treba čuditi što se toliko inzistira na prodaji državnih udjela u različitim poduzećima.

To ide na ruku samo nekim tržišnim igračima, tj. bankarskom sektoru, onima koji mogu kupiti preostale vrijedne nekretnine. Zbog svega toga, ne treba se čuditi ako za pet do deset godina budemo svjedoci još veće eskalacije problema nezaposlenosti, i to posebno u Dalmaciji! - pesimističan je dr. Aralica.

Uzevši u obzir broj nezaposlenih, umirovljenika i studenata s prebivalištem u Splitu, došli smo do podatka da u Splitu ne zarađuje najmanje 38,4 posto stanovništva.

- Stanje je alarmantno jer je pola grada socijalno ugroženo. Gotovo pola Splita ne radi! Broj umirovljenika raste, a broj zaposlenih baš i ne raste, koliko znam. Nažalost, pouzdano znam da raste broj korisnika usluga pučke kuhinje! – komentira Milica Cipci, vijećnica Stranke umirovljenika, napominjući da su posebno ugroženi umirovljenici, od kojih 12.500 ima mirovinu manju od 2000 kuna.

U Zadru ne zarađuje 31,3 posto radno sposobnog stanovništva, u Šibeniku 33 posto, a u Dubrovniku 22,3 posto stanovništva. Zanimljivo je da su zbirne brojke radno neaktivnog stanovništva u Splitu, Zadru, Dubrovniku i Šibeniku tek nešto manje od broja zaposlenih na prostoru čitave županije u kojoj se nalazi pojedini grad.

Tako Splitsko-dalmatinska županija, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ima 113.608 zaposlenih (u Splitu ne radi 68.521 osoba), Zadarska 34.936 (u Zadru ne radi 28.167 ljudi), Šibensko-kninska broji 23.549 zaposlenih (u središtu županije ne radi 16.900 ljudi), a Dubrovačko-neretvanska ima 32.504 zaposlena (u Dubrovniku ne radi 9731 osoba).

- Problemi u Dalmaciji rezultat su činjenice da smo nejedinstveni, tj. sve to govori da bismo trebali biti jedna objedinjena regija, jer drukčije ne vidim budućnosti na ovim prostorima - kaže Hrvoje Marušić, regionalni čelnik Hrvatske udruge poslodavaca za Dalmaciju, naglašavajući da Dalmaciji treba posebna ekonomska strategija.

Ipak, on upozorava da veliki postoci radno sposobnog stanovništva koje ne radi nisu samo stvar nezaposlenosti:

- Neki ne žele raditi, jer ja imam saznanja od svojih kolega da se raspisuju natječaji, ali se sa Zavoda nitko ne želi javiti za neke poslove. Očito je nekima lakše baštiniti dobrobiti socijalnih službi. Meni je to nepojmljivo, i sve koji odbiju ponuđeni posao bih brisao iz statistika, jer to govori da ti ljudi imaju druge izvore za život, tj. da se bave - sivom ekonomijom.