Prijava
Traži
Ako doma imate dva frižidera, jedan u kuhinji i jedan stari u podrumu ili garaži gdje držite pivo, onda spadate u srednju klasu - barem bi tako slikovito objasnio Richard Reeves, politički teoretičar i istraživač s vašingtonskog Brookings Institution koji je krajem 2018. godine pokrenuo inicijativu “Budućnost srednje klase”.
Želeći potvrditi tezu koja se neprestano ponavlja, a to je da se srednja klasa naglo smanjuje i ekonomska nejednakost produbljuje, ponudio je Reeves formulu koja, među ostalim, u obzir uzima prosječan dohodak kućanstva, udaljenost od praga siromaštva, vrstu zanimanja, stupanj obrazovanja i mjesto stanovanja. Na koncu, dobio je neočekivani rezultat - srednjoj klasi može pripadati 90 posto američkih kućanstava, od honorarca koji zarađuje 13 tisuća dolara godišnje do yuppie obitelji iz predgrađa s 230 tisuća dolara godišnjeg prihoda.
Ostali samo menadžeri
Prema Ani Miličević Pezelj, izvršnoj tajnici za socijalni dijalog i javnu politiku iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), jedna stvar je percepcija, ono što ljudi misle o sebe, pripadaju li srednjoj klasi ili ne, a druga je stvar statistička činjenica. A činjenica je da se socijalne razlike produbljuju i da trećina Hrvata živi ili u siromaštvu ili u riziku od siromaštva, tvrdi Pezelj pozivajući se na podatke Državnog zavoda za statistiku (DZS).
- Danas bi srednja klasa jedino mogle biti menadžerske pozicije jer ostala zanimanja lagano prelaze u prekarijat. Pa i novinari su donedavno bili srednja klasa i uživali dobar društveni status. A danas ste prekarni radnici, drže vas na ugovoru o djelu ili na ugovoru na određeno vrijeme, nije li tako? - upita nas Pezelj.
Nesigurnost zaposlenja je općeniti trend na tržištu rada, branimo se. Tako barem kažu iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Svaki četvrti Hrvat zaposlen je na određeno vrijeme, prema njihovim podacima. Među mlađim zaposlenicima do 30 godina, njih 60 posto radi na ugovor na određeno.
- Ne iznenađuje onda da danas jedna četveročlana obitelj, premda i visokoobrazovani, jedva podmire sve svoje mjesečne troškove. A zamislite sada da su se nekada s jednom radničkom plaćom kupovale vikendice - kaže govoreći da je danas sve teže i teže za mladu obitelj doći do prve nekretnine. Čak i da uspiju, tu će nekretninu teško zadržati odlaskom u mirovinu jer se omjer između zadnje plaće i prve mirovine drastično srozao, ispod 40 posto. Ona i suprug, priznaje nam, uskoro odlaze u mirovinu, a iako oboje visokoobrazovni, neće si moći priuštiti stan u kojem žive, već će se morati seliti. U Hrvatskoj, kaže, odlazak u mirovinu jedan je od presudnih faktora zapadanja u siromaštvo.
- Svaka normalna zemlja koja vodi računa o svojim građanima mora paziti da ljudi ne padnu naglo u siromaštvo. Norveška, koja ima dobro razvijenu socijalnu politiku, to čini tako da drži relativno malu razliku u primanjima između čistačice i inženjera, jer oni znaju da su svi zajedno u ‘istom brodu’. Evo, sad će neki reći da zagovaram uravnilovku, ali to nije istina, nama nedostaju takve društvene vrijednosti - kaže.
Da je nestajanje srednje klase klišej, ali onaj u kojem ima narodne istine, reći će nam Zdenko Babić, ekonomist i profesor Ekonomije socijalne politike na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Složit će se on s Pezelj da su radni odnosi danas puno nesigurniji, ali, kako kaže, struktura zaposlenih se poboljšala.
Rastu li nejednakosti ili ne?
- Realnija je procjena zato da u Hrvatskoj srednjem sloju pripada između 40 do maksimalno 50 posto stanovništva gledano iz rakursa dohotka, a 30 do 40 posto stanovništva teško ‘spaja kraj s krajem’ i njih ne bismo mogli nikako ubrojiti u srednji sloj - zaključit će Babić.
Ivica Brkljača, ekonomski analitičar, metodologiju DZS-a ocijenit će problematičnom i posve odbaciti tezu da srednji sloj nestaje, a nejednakosti se produbljuju.
- To bi važilo za SAD, ali mi nemamo problema s nejednakosti. Mogli bismo prije reći da smo svi jednako siromašni - kaže Brkljača.
Iako se dohodovna nejednakost u Europi blago povećala, u Hrvatskoj se ona u zadnjih deset godina stabilno smanjuje, analizira Brkljača. Tako je petina najbogatijih u Hrvatskoj 2010. imala 5,5 puta veći dohodak od petine najsiromašnijih, a 2017. ta se razlika smanjila za 10 posto.
Prema njemu, srednja je klasa figurativno, “između radnika u proizvodnji i krupnog poduzetnika, vlasnika poduzeća”. Srednja klasa ne obavlja fizičke ni jednostavne uslužne poslove, ali nisu niti vlasnici kapitala.
Simboličko traženje sredine
Eto, sumiramo li naša otkrića možemo reći “hrvatska srednja klasa danas, to je visokoobrazovani profesionalac s plaćom od minimalno 5 tisuća kuna i stanom na Jarunu koji je kupio kreditom u švicarcima. Običava odlaziti na more iako si to ne može priuštiti, a povremeno će se počastiti i kakvom kazališnom predstavom ili koncertom”. No, vjerojatno bismo bili u krivu, onoliko koliko bismo bili u pravu. Morali bismo priznati da je naše traženje srednje klase uzaludno, ali simbolički jako kao i ono Diogena iz Sinope koji je tamo prije 2500 godina svijećom tražio “čovjeka”. Zaključit ćemo, stoga, riječima umirovljenog profesora Sekulića:
- Srednja klasa, to su oni koji se ne identificiraju ni bogatima niti siromašnima, oni se samoidentificiraju da su na sredini.
Članak u cjelosti pročitajte na: novac.jutarnji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
