Prodaju kuće i zbog posla sele u druge gradove

Trbuhom za kruhom po Hrvatskoj

Napustiti vlastiti dom i potraži kruh negdje drugdje nije nimalo lako, pogotovo kad čovjek više nije mlad. Na takav drastičan korak u životnoj borbi odlučilo se proteklih mjeseci nekoliko bivših radnika Đakovštine.

Takvu odluku donijela je 48-godišnja Đakovčanka Slavica Ivančić, od svibnja bivša radnica nekadašnje Đakovštine, tj. bivše Tene, a sada Pan-Peka. Ostavši bez posla, kao još 330 radnika propale tvrtke, odlučila je u potrazi za novim poslom i egzistencijom prodati kuću i preseliti se na područje koje nudi veće mogućnosti zaposlenja!

Na takav drastičan korak proteklih mjeseci odlučilo se još nekoliko bivših radnika Đakovštine, među kojima su se neki već i preselili s obiteljima, konkretno u Zadar i Varaždin, pronašavši novi posao i savivši novo gnijezdo, piše Glas Slavonije.

Tako je tužna priča o krahu najvećeg gospodarskog subjekta na ovim prostorima i sudbinama njenih dojučerašnjih radnika dobila novi nastavak.

Hoće li on imati happy end za Slavicu - tek će se vidjeti, no ova žena ne gubi volju da stvari promijeni nabolje. Svoju kuću u mirnom obiteljskom kvartu, koju je kupila i temeljito uredila i opremila prije osam godina, prodaje za 40.000 eura.

Pred njom je odluka - u potrazi za poslom krenuti ispočetka, u Zadru, gdje je novi život nakon otkaza u Đakovštini s obitelji našla njena prijateljica, ili u Zagrebu, gdje su joj sestre i brat.

'Ne želim dočekati zimu kukajući'
S gorčinom uspoređuje nekadašnje i sadašnje vrijeme u bivšoj tvrtki.

"Ostala sam bez posla nakon 25 godina staža u Teni, u proizvodnji. Do otkaza, do 23. svibnja, živjela sam s mišlju 'moja kućica, moj posao'. S otkazom je nastupio šok. Što dalje? Sada sezonski tri mjeseca radim u Novoj Đakovčanki. Nema smisla kukati, nego hladne glave razmisliti što dalje, jer ovdje posla nema, pogotovo za moju generaciju.

Ne bojim se nikakvog rada. Sin pomogne, no nisam temperament koji će sjediti skrštenih ruku ili "heklati" i čekati tuđu pomoć. Pokušat ću s preseljenjem, makar i ne uspjela. Unajmit ću stančić na mjesec dana u Zadru ili Zagrebu i probati. To su veliki gradovi, s većim mogućnostima zapošljavanja. Sin se dobro snašao u Njemačkoj i ovdje me ništa ne veže. Ne želim dočekati zimu, kada će režije biti znatno veće, kukajući i čekajući da mi sin pošalje novac. Nisam taj tip i probat ću sa svojih deset prsta ispočetka", odlučna je Slavica Ivančić.