Na mikro razini istu razinu plaća nastoji zadržati velik broj poslodavaca, uključujući one čije su poduzetničke aktivnosti privremeno zaustavljene, ali navodno čak trećina onih koji su dobili potpore to ipak ne uspijeva, dok dio njih slijedi strane modele, pa načelno postoje tri “formule” kako se dijeli teret krize pri isplati plaća.
Rizik poslodavca
Primjer maksimalnog preuzimanja poslodavačkog tereta rizika, uz državu, je solinski AD Plastika, čije su tvornice u Rusiji ponovno pokrenule svoju proizvodnju prilagođenu zahtjevima tamošnjeg kupca AvtoVAZ-a.
“Za sada nećemo smanjivati plaće, ali razmatramo sve scenarije ovisno o trajanju krize i posljedicama koje će imati na poslovanje”, poručuju iz tvrtke, a prenosi Poslovni dnevnik.
Podjela rizika
Jolly Autoline, hrvatska tvrtka koja djelatnost servisiranja i prodaje vozila marke Mercedes-Benz i Smart obavlja u centrima u Zagrebu, Zadru i Splitu, odlučila je slijediti politiku plaća njemačkog principala za vrijeme krize.
To znači smanjenje plaće do najviše 30 posto, koji iznos predstavlja zajednički rizik koji u krizi dijele poslodavac i radnik.
Solidarnost kao ključno načelo
Pad poslovnih aktivnosti na “nulu” doveo je zapravo do treće kategorije u kojoj teret rizika u cijelosti pokriva – država.
Izvor: Poslovni dnevnik