Hrvatsku godišnje posjeti 50-70 tisuća ronilaca, umjesto 300 tisuća koliko ih možemo primiti. Od ronilaštva danas živi i državi plaća sve pristojbe oko 140 ronilačkih centara, a moglo bi ih biti tisuću, piše Slobodna Dalmacija.
Kao i mnogo stvari koje u državi ne funkcioniraju tako nije regulirano ni ronilaštvo. Hrvatska uopće nema Zakon o ronilaštvu, a već pet godina traje borba da se taj zakon donese.
Njegovo nepostojanje najviše odgovora onima koji rade na crno. Jedino su pravilnici o ronjenju natruha zakonskog reguliranja ove djelatnosti.
Čini se da oni koji rade na crno ipak imaju veći utjecaj u resornim ministarstvima, jer je novi Zakon o kaznenom postupku iz 2008. propisao da su kaznene odredbe regulirane pravilnicima neprovedive, pa se od tada na crno može raditi bez straha od inspekcije.
U međuvremenu, profesionalcima, za koje vrijedi radno zakonodavstvo, inspekcije traže dlaku u jajetu, a država ih pritišće sve većim nametima. Sada se od njih traže novi nameti da bi se pokrila cijena provedbe nedonesenog Zakona.
Oni pak traže slobodnu prodaju ronilačke iskaznice u korist državnog proračuna iz kojeg bi se namirivala ta cijena provedbe Zakona. S najmanje dvije tisuće novih radnih mjesta koja bi ne samo zaposlenima, nego i državi, dakle svima nama, donijela lijepe novce od poreza.
No ministri mora i turizma moraju se svaki dan zaklinjati na Vladine mjere oporavka pa nemaju vremena za svoje obveze.
Turizam na hrvatski: Tjeramo 250.000 ronilaca
Ponedjeljak, 03.05.2010. / hrt.hr