Zemlja bez posla

U dvije godine nestalo čak 141.000 radnih mjesta

U dvije prethodne godine izgubljena su sva novostvorena radna mjesta u sedam "debelih" godina, od 2002. do 2008., kada je hrvatska ekonomija rasla po prosječnoj stopi od pet posto godišnje.

U dvije godine Hrvatska je izgubila 141 tisuću radnih mjesta, a broj zaposlenih smanjio se za 8,4 posto. Pokazuje to ovaj tjedan objavljena Anketa o radnoj snazi Državnog zavoda za statistiku, koja je rađena prema metodologiji Međunarodne organizacije rada i Eurostata.

Kao da nema Osijeka
Neznatno povoljniji podaci proizlaze iz evidencije Mirovinskog osiguranja, no i prema tom izvoru gubitak radnih mjesta iznosi vrtoglavih 125 tisuća.

– U svakom slučaju bez posla je u Hrvatskoj u posljednje dvije godine ostala populacija veličine cijeloga jednog većeg grada, primjerice Osijeka. To su velike i zabrinjavajuće brojke – komentira ekonomist Zdenko Babić, docent na katedri socijalne politike Pravnog fakulteta.

U dvije prethodne godine izgubljena su sva novostvorena radna mjesta u sedam "debelih" godina, od 2002. do 2008., kada je hrvatska ekonomija rasla po prosječnoj stopi od pet posto godišnje. S rastom od jedan do dva posto – kakva su najčešća predviđanja za Hrvatsku, nadoknađivanje izgubljenog moglo bi se protegnuti ne na idućih sedam, nego na 14 "mršavih" godina. Stopa evidentirane nezaposlenosti popela se na 18,8 posto, što je jedan od najvećih crnih rekorda u posljednjih sedam godina. U dvije godine broj zaposlenih najviše se smanjio u prerađivačkoj industriji – 67.000, odnosno 21,1 posto, zatim trgovini – 58.000 (22,7 posto) i građevinarstvu – 32.000 (22,2 posto).

Napuhala ih država
– Promatramo li gubitak radnih mjesta po djelatnostima, on je svakako posljedica kriznih, ali i određenih strukturnih kretanja. Gubitak radnih mjesta u sektoru trgovine najvećim je dijelom posljedica kriznih kretanja koja su utjecala na smanjivanje osobne potrošnje u Hrvatskoj – kaže Babić.

Iza pada zaposlenosti u građevinskom sektoru stoji, kaže Babić, "dugoročno neodrživ model rasta" tog sektora, u kojemu je i država ponekad igrala "preaktivnu" ulogu nasuprot prerađivačkoj industriji koju je vlast puštala da se sama bori s nedaćama. Sindikati su, primjerice, čim je kriza krenula i skresane narudžbe izvana, odmah od Vlade tražili da pomogne prerađivačkoj industriji po uzoru na Njemačku, ali hrvatska se vlast u vrijeme najčešće krize grčevito borila za zadržavanje vlastitih pozicija, pa i fotelja, čuvala je visoku javnu potrošnju i pustila industriju da potone.

Parada za izbore
– Ovako znatan pad zaposlenosti posljedica je krize, ali i dugogodišnjega pasivnog pristupa države prema formuliranju konzistentnog modela i prioriteta u industrijskoj politici. U svakom slučaju ovako snažan pad zaposlenosti zabrinjava i traži adekvatne mjere – kaže Babić. Osvježena HDZ-ova vlada, koja je mladog poduzetnika Domagoja Miloševića i ekonomisticu Martinu Dalić zadužila da narodu vrati optimizam i HDZ-u donese izbornu pobjedu, slavodobitno je najavila desetak Vladinih projekata koje će, kažu, vratiti tri do četiri tisuće izgubljenih radnih mjesta.

Opozicija je to odmah doživjela kao izbornu paradu i pokušaj da se prikažu uspješnijima.
– Smatram da Hrvatska ne samo da ima šanse vratiti izgubljena radna mjesta u prerađivačkoj industriji, nego promjenom modela gospodarskog rasta, koji se dosad temeljio na poticanju domaće potražnje inozemnim financiranjem, i formuliranjem konzistentnih prioriteta i uopće konzistentne industrijske politike, može bitno unaprijediti svoju međunarodnu konkurentnost na srednji rok – kaže Babić.

Pri europskom dnu
Hrvatska se po svim mogućim podacima nalazi pri europskom dnu po zaposlenosti, i mladih i starije generacije. Na ruku nam ne idu ni nepovoljni demografski trendovi, primjerice u 20 godina gotovo se udvostručio udio starijih od 65 godina zbog čega se sve više govori o potrebi povratka umirovljenika na posao. Kako to učiniti, kada ni mladi nemaju što raditi pa su u mnogim obiteljima mirovine jedini stalni izvor prihoda. Vladine proaktivne mjere za nezaposlene usmjerene su tek na četiri posto nezaposlene populacije što je premalo da bi se usporili negativni trendovi. Druge su zemlje intervenirale da bi zadržale radnike na poslovima, Njemačka je imala najveće uspjehe, ili su pak smanjivale davanja da bi olakšale ulazak u svijet rada.