Prijava
Traži
Ivan Vuković prije šest godina otvorio je u Novom Zagrebu pizzeriju DoomsDay (Sudnji dan) i počeo graditi svoj biznis. Nije mu, kaže, nitko mogao pomoći.
- Otac mi je zavarivač, majka domaćica. Ne dolazim iz bogate, nego radničke obitelji, i sve sam stekao svojim radom. Ne zanimaju me skupi automobili, samo sam htio napraviti sjajan restoran - govori novinarima Jutarnjeg lista Ivan Vuković, vlasnik Doomsdaya koji je na Jakuševečkoj cesti otvoren samo dva dana prije no što je Nacionalni stožer donio odluku o zatvaranju svih ugostiteljskih objekata.
Vuković je, naime, zatvorio svoj stari restoran i otvorio novu tvrtku kako bi gostima ponudio sve najbolje. Kada je krenuo u investiciju, nije mogao znati da će pandemija koronavirusa blokirati svijet.
- U starom objektu bavili smo se isključivo pripremom hrane i dostavom. Htio sam napraviti nešto bolje. S pripremama smo počeli 15. siječnja. Tada još nitko nije mogao reći da će nas koronavirus sve zatvoriti. Uložio sam 1,8 milijuna kuna u ovaj projekt. Nemam toliko novca. Odlučio sam iskorititi čitavu ušteđevinu, prodao sam automobil i podigao tri kredita, na sebe, na brata... - s gorčinom govori mladi, 35-godišnji poduzetnik.
- Sve što vidite sam sam napravio. Dočekali su nas goli zidovi. - govori Ivan.
Ističe kako ga je odluka o zatvaranju svih ugostiteljskih objekata teško razočarala.
- Pripremili smo sjajan meni. Sami radimo svoja peciva, pečemo kruh, sami meljemo meso koje dolazi od vrhunskih dobavljača, pripremamo svoje umake poput kečapa i majoneze, odležavamo meso od najboljih mesara... Ništa ne prepuštamo slučaju. Ovdje radi 20 vrhunskih ljudi iz svijeta ugostiteljstva, jedan od naših kuhara ima dvije Michelinove zvjezdice. A sada je sve gotovo - kaže, dok konobari užurbano koračaju gotovo dupkom punim restoranom.
Naime, Ivan je od 20 već ove subote otpustio čak petnaest zaposlenika. Ostat će mu kuhari, pica majstori i jedan konobar. Nema izbora, stroge epidemiološke mjere ne dopuštaju mu rad.
- Ne plačem radi sebe, kao što je to napisao jedan komentator na društvenim mrežama. Ali žao mi je mojih ljudi. Svi su oni vrhunski radnici. I sam sam iz ove struke, radio sam sve. Prao sam čaše i ribao podove, pripremao hranu, donosio gostima, nema što nisam radio, Znam i vidim koliko se trude. - kazuje ugostitelj.
- Da su nam omogućili, primjerice, dvadeset gostiju istovremeno na ovom prostoru od gotovo 170 kvadrata, prilagodili bismo se. Bio bih u minusu, ali bih barem mogao isplaćivati plaće. Ovako, nemoguće je poslovati.
Izvor: Jutarnji list
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
