Nakon otkaza pronašla svoj posao iz snova

Volonterski oskar: Maja Sekulić najbolja je zagrebačka volonterka

Poslije 27 godina staža postala je višak i okrenula se pomaganju drugima u čemu je pronašla svoj pravi poziv.

- Čuj, stara, našla sam ti posao, ali bez love!
- Ma, može! U takvom sam stanju da može i bez love, bitno mi je samo da nešto radim, da ne poludim. Ovaj je telefonski razgovor Maja Sekulić (52) prije pet godina vodila sa svojom najboljom prijateljicom koja ju je, računajući na njezin altruizam, obavijestila da Plavi telefon traži volontere. Vijest je stigla u pravom trenutku jer je Maja tada već tri mjeseca sjedila kod kuće, izgubljena i deprimirana nakon što je proglašena tehnološkim viškom u Vinkuranu, gdje je kao tajnica radila 27 godina.

Rame za plakanje
Danas, pet godina poslije i s nakupljenih tisuću dvjesto sati volonterskog rada na Plavom telefonu, Maja je osvojila Volonterski oskar! Na jučerašnjoj svečanoj ceremoniji u Muzeju Mimara nije skrivala oduševljenje priznanjem Volonterskog centra Zagreb, inicijatora nagrade, to više što, kako kaže, zbog svojih godina nije vjerovala ni da će ući u drugi krug natjecanja.
- Oduvijek sam svima bila rame za plakanje. U školi su mi prijatelji povjeravali svoje ljubavne i đačke probleme, kasnije kolege na poslu nesuglasice u brakovima, na radnom mjestu i ostale životne drame - priča Maja, majka dvoje odrasle djece. Ta skromna Zagrepčanka praktične naravi u svijet volonterizma zakoračila je punim srcem. - Pomaganje u Plavom telefonu pomoglo je prije svega meni, a zatim ljudima koji su mi se obraćali. Od početka sam se u udruzi vrlo dobro osjećala, odgovaralo mi je društvo, svi su me toplo prihvatili, a ja sam se osjećala korisnom i ispunjenom - priča Maja. Prijavila se i na burzu, no nakon pitanja koliko joj je godina nitko joj se od mogućih poslodavaca nije javljao te je stoga odustala od traženja posla. Dva do tri puta tjedno redovito dežura na plavoj liniji, a aktivna je i u organizaciji raznih projekata te udruge. Neke pozive upomoć neće zaboraviti.

Podrška i ponos obitelji
- Jednom je nazvao dvadesetogodišnjak i rekao da se dan prije planirao ubiti, ali je to odgodio za jedan dan. Razgovarali smo dva sata o životu, o problemima koji tište svakoga. Sat vremena nakon toga nazvao me da mi zahvali na pomoći te da je odluku o suicidu odlučio odgoditi za tjedan dana. Poslije toga ponovno me nazvao da mi kaže kako će dizanje ruke na sebe odgoditi za još mjesec dana. Tih sam dana intenzivno čitala novine, no u crnoj kronici, na sreću, nije bilo takvih vijesti - povjerila nam se Maja koju u volontiranju zdušno podržava cijela ponosna obitelj.
Katkad je ljudi znaju pitati "kako sebi može dopustiti volontiranje".
- Navikli smo živjeti skromno. Na sreću, moj suprug je zaposlen. Ja od burze dobivam oko tisuću kuna i snalazimo se - skromno će Maja čiji je nesebičan trud sada i nagrađen.

Uz Maju Sekulić, kandidati za volontera godine u posljednjem krugu bili su studentica ekonomije Mateja Živković i konobar Krešimir Znika. O pobjedniku su odlučivali samo građani, lako nisu dobili nagradu, Mateja i Krešimir zaslužuju sve pohvale za plemeniti rad koji ih, kako su kazali pri nominaciji, ispunjava i čini sretnijima i zadovoljnijima. Mateja posljednje dvije godine gotovo svakodnevno odlazi u Dom za nezbrinutu djecu u Nazorovoj, a posebno se zbližila sa šestogodišnjim dječakom koji boluje od cerebralne paralize. Krešimir Znika aktivno je uključen u projekte Volonterskog centra Zagreb od početka godine. Intenzivno sudjeluje u organizaciji aktivnosti vezanih uz Zagrebački volonterski servis i program lokalnog volontiranja.