Zanimanja na rubu izumiranja

Nove tehnologije i masovna proizvodnja učinile su neke poslove gotovo neisplativima. Teško je videotekarima, fotografima, antikvarijatima, a ugroženi su i samostalni obrtnici. Iako još uvijek nije nestalo urara ili krojača, sve je teže naći vrhunske majstore. Što je još gore, obrtnička zanimanja izuzetno loše kotiraju kod mladeži i rijetki sanjare o karijeri staklara ili postolara.

Tradicijski obrti su usputne žrtve nezaustavljivog tehnološkog napretka

Prema podacima Hrvatske obrtničke komore (HOK), ove godine u obrtničke škole upisalo se 1.600 učenika manje nego prije četiri godine. Najugroženiji su tradicijski obrti, ali slab je interes i za zanimanja koja kronično nedostaju hrvatskom gospodarstvu tzv. deficitarna zanimanja, poput zidara, tokara, bravara, dimnjačara, kuhara, konobara, itd. Učenici koji se osposobe za rad u tim strukama izravno iz škole idu na posao.

Štoviše, za deficitarna zanimanja područne obrtničke komore, samostalno ili u suradnji s gradovima i županijama daju stipendije učenicima. Tako budući dimnjačar u Zagrebu za vrijeme školovanja u prvoj godini prima 900 kuna, u drugoj 1.200 kuna, a u trećoj godini 1.500 kuna stipendije mjesečno. Ali usprkos tome, ove godine samo je devet učenika u čitavoj Hrvatskoj pokazalo želju nositi crnu uniformu i donositi sreću. Inače, prosječna dimnjačarska plaća je oko 3.500 kuna.

Djeca nerado izabiru deficitarne struke, mišljenja su neki sindikalisti, zbog katastrofalnih radnih uvjeta: niskih plaća, nepoštivanja radnog prava, čestih povreda, pa čak i smrtnih slučajeva na poslu. Iz toga proizlazi da mnogi radije upisuju neku atraktivniju školu, pa makar riskirali i burzu rada.

S druge strane, tradicijski obrti usputne su žrtve nezaustavljivog tehnološkog napretka.

'Tradicijski obrti, kao što su bačvarstvo, bravarija ili lončarstvo nisu gospodarski privlačni, pa se mlađe generacije njima ne žele baviti. Primjerice, klobučar teško opstaje na tržištu uz razvijenu, pretežno uvoznu industrijsku proizvodnju, a takvih je primjera mnogo. Jedan od izlaza je da se ti obrti uključe u turističke aranžmane i tako pronađu tržište koje bi im osiguralo opstanak', kažu iz HOK-a.

Zbog loše slike koju mladi imaju o obrtničkim zanimanjima, pate i one rijetke uspješne radionice. Postolar Neven Strugar iz Zagreba, koji pravi cipele i za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, zapošljava osam radnika čija je prosječna plaća veća od 7.500 kuna. Međutim, njegov najmlađi djelatnik ima više od 40 godina, a pune tri godine u radionicu nije došao niti jedan učenik na praksu.

Ove godine samo je devet učenika upisalo obućarski smjer u Hrvatskoj

'Najveći je problem nedostatak radne snage. Ako se ovako nastavi, neće mi biti druge nego da zaposlim Kineze. U inozemstvu su vrhunski postolari cijenjeni, dok se kod nas to doživljava kao posao za seljake', ogorčeno kaže Strugar koji je od oca naslijedio obrt pokrenut prije 50 godina. Njegova formula za uspjeh, otkriva, je vrhunski proizvod te veliki broj stalnih mušterija.

'Razvojem turizma imam sve veći broj i stranih kupaca. U Parizu ili Beču, ovakve cipele koštaju i deset puta više nego kod nas. Od ovog posla se da super živjeti, ali u Zagrebu postoje deseci drugih malih dućana koji jedva preživljavaju, i to prije svega zbog visokih gradskih nameta. Sramota je da grad naplaćuje jednako i od starog obrtnika, kojeg bi trebao čuvati kao malo vode na dlanu, i od švercera koji prodaje jeftinu kinesku robu', ističe Strugar.

Prošle godine u Zakon o obrtu uvedena je kategorija tradicijskog i umjetničkog obrta, te je donesen pravilnik koji propisuje uvjete i načine za stjecanje tog statusa za obrtnike sve kako bi im se osigurale olakšice na državnoj i lokalnoj razini. Iz HOK-a očekuju da će to okrenuti stvari nabolje.

I dok obrtnička zanimanja ipak imaju kakvu-takvu zaštitu od državnih institucija, nekoliko drugih poslova 'umire' u tišini. Na izdisaju je videotekarstvo koje se ne može nositi s jeftinim DVD-ima iz kioska i šoping-centara, filmovima s interneta i IPTV-om. Internet je ubojica i antikvarijata.

Ugrožena vrsta su i serviseri televizora i DVD playera jer se većinom popravljaju uređaji pod jamstvom, a nakon toga se kupuju novi. Iako se fotografira više nego ikad, fotografi se žale da se više uopće ne izrađuju 'fotke', već se čuvaju na računalima. Mirno ne spavaju ni turistički agenti jer se karte sve više rezerviraju i kupuju preko interneta.