Prijava
Traži
Treba li rezati u javnom sektoru, kako pokrenuti gospodarstvo, za Večernji list govori Domagoj Ivan Milošević, saborski zastupnik HDZ-a, predsjednik zajednice poduzetnika u stranci s dvadesetogodišnjim iskustvom u svijetu visokog biznisa.
BDP je u prvom kvartalu rastao 3,9% na potrošnji i javnim investicijama. Može li nastaviti tim tempom?
Možda ne tim tempom, ali rast po stopama većim od tri posto možemo ostvariti. Rast plaća i zaposlenosti dobra je vijest, ali nažalost produktivnost ne prati taj rast. Ni u javnom ni u privatnom sektoru. Sve je veći problem nedostatak radne snage u privatnom sektoru, posebno turizmu i graditeljstvu, a proizvođači mi kažu da je problem eskalirao i kod njih. Vlada treba nastaviti porezno rasterećenje rada, građana i obitelji te poduzetnika i obrtnika kako bi olakšala i ubrzala njihova ulaganja u rast produktivnosti i modernizaciju. Ključno je gospodarski rast preusmjeriti u rast plaća i mirovina te smanjivanje socijalnih razlika. To je važnije od smanjenja opće stope PDV-a za jedan postotni bod u 2020. godini.
Lani nam je ekonomija ovisila o turizmu. Trebamo li se bojati za sezonu s obzirom na prve vijesti o lošijem bookingu?
Mislim da ne, ali se trebamo bojati sve veće ovisnosti o turizmu. Nemamo dovoljno radne snage koja je spremna raditi šest mjeseci godišnje, a uvozna radna snaga radije će otići na sjever raditi cijelu godinu za bolje plaće. Osim toga, radna snaga potrebna u turizmu nije visokoobrazovana i ne stvara proizvod s visokom vrijednošću poput Rimca, HS produkta, Infobipa. Golem potencijal uslužnog sektora vidim u hrvatskoj IT industriji. Nije mi poznat slučaj uspješne i bogate nacije koja se primarno ne oslanja na proizvodnju i izvoz. Sve ovo pak ne znači da ne trebamo jače prionuti produljenju sezone kroz stvaranje dodatnih sadržaja.
Rast se događa unatoč nedostatku reformi. Koliki bi bio da smo smanjili državni sektor?
Da smo proveli temeljne reforme koje vode smanjenju i učinkovitosti javnog sektora, stopa rasta bila bi dvostruko veća. Takav bi rast garantirao veći rast plaća i mirovina, bolji zdravstveni i obrazovni sustav te stvaranje dobrostojeće srednje klase kakvu danas imaju Češka, Poljska ili Slovačka. Veći rast povećao bi zaradu hrvatskih poduzetnika i obrtnika, a još bi se brže konsolidirale javne financije i smanjio i privatni i javni dug. U međuvremenu bi hitno trebalo osmisliti državne pakete podrške povratu naših iseljenika i njihovih obitelji u Hrvatsku. Reforme postavljaju jasne i transparentne kriterije napredovanja, znatno smanjuju klijentelizam i korupciju, a vraćaju i povjerenje u ključne političke stranke i lidere kao i tržišno gospodarstvo. Vrijeme je napokon da i mi Hrvati u potpunosti prebacimo gospodarski koncept iz socijalizma u moderno socijalno-tržišno gospodarstvo. Ne iseljavaju se naša djeca na Kubu, već u Njemačku ili Irsku.
Jedinu reformu, osim porezne, koju je Vlada pokrenula, onu mirovinsku, zaustavila je referendumska inicijativa. Je li trebalo ići u ubrzanje roka rada do 67.?
Načelno podupirem svaki reformski napor Vlade, ali mi je u ovom slučaju žao da nismo više inzistirali na socijalnom dijalogu te da se u razgovorima sa sindikatima i poslodavcima nije iznjedrila puno složenija mirovinska reforma. Mirovine su prevažno dugoročno pitanje da se ne bi pregovaralo, ako treba godinu, pa i dvije, za Boga miloga, raspravljamo o 2033. ili 2038. Zašto ne uključiti i oporbu? Ipak, prosperitet mirovinskog sustava može osigurati samo trajno ubrzavanje gospodarskog rasta i otvaranje još više dobro plaćenih radnih mjesta, a to se može postići jedino stvaranjem jako pozitivnog okoliša za biznis. Volio bih da je HDZ-ova Vlada krenula prvo u reformu javnog sektora i njegovo restrukturiranje, počevši od smanjivanja broja ministarstava.
Je li došlo vrijeme za rezanje broja zaposlenih u javnom sektoru?
Moj rezon je jednostavan – želimo efikasan, bolje plaćen i digitaliziran javni sektor, s manje klijentelizma i slabo plaćenih birokrata od kojih najbolji odlaze u privatni sektor. Sada je najpovoljnije vrijeme za ponuditi otpremnine ljudima, pa i porezne olakšice poduzetnicima koji preuzmu zaposlene u javnom sektoru. Država neka plati i dodatno školovanje i prekvalifikaciju, ali moramo se maknuti s mrtve točke. Vjerujem da se u Bruxellesu može dobiti i novac za takvo ozbiljno restrukturiranje javnog sektora. Bez toga, ali i jake suradnje privatnog i javnog sektora te usklađivanja tržišta rada i obrazovnog sustava nećemo uspjeti postići rast po stopama od pet ili šest posto. I još nešto, izrazito je važno u idućoj sedmogodišnjoj EU omotnici osigurati puno više novca za privatni umjesto javni sektor.
Cijeli članak dostupan na: vecernji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
