Nije više svejedno otići na bolovanje, makar bili i bolesni. Što zbog straha od gubitka radnog mjesta, što zbog činjenice da se mnogima boravak na bolovanju u ova krizna vremena ni financijski ne isplati jer im se od plaće za svaki dan proveden na bolovanju odbija 30 posto, pa na kraju mjeseca i osobni dohoci budu manji, sve više zaposlenih u znatnoj mjeri odustaje od izostanka s posla.
To pravo zaposleni koriste kada nema drugog izlaza, kada im je zdravlje u tolikoj mjeri narušeno da ne mogu normalno obavljati posao ili kada se moraju skrbiti za bolesno dijete.
Naime, i službeni pokazatelji govore da je ove godine zabilježeno čak 11 tisuća bolovanja manje nego proteklih godina. Naravno, smanjenju stope svakako je pridonijela i povećana kontrola liječnika opće medicine, koji su nerijetko vrlo lako odobravali bolovanja, pa čak i onima koji nisu bili bolesni.
Ne treba, naravno, zanemariti ni činjenicu da je smanjenju broja bolovanja pridonijelo i to što je proteklih mjeseci značajno opao i broj zaposlenih. Mnogi od njih, koji su i do tada bili na dugotrajnim bolovanjima, završili su na burzi, pa na trošak poslodavca ili države više i ne mogu iskoristiti to svoje pravo, bez obzira na to koliko teško bili bolesni.
No, službenim statistikama u HZZO-u vole se hvaliti samo ako im idu u prilog, a do toga što je zdravlje radnika sve više ugroženo očito ni njima ni poslodavcima nije stalo.