Prijava
Traži
Svi vjerovnici u bilo kojem insolvencijskom postupku, bilo da se radi o predstečaju, stečaju ili o predmetu Agrokor, imaju pravo na povrat PDV-a.
Agrokor je trenutno potenciran isključivo zato što je riječ o velikom predmetu i postupku, te činjenici da će zastara tog prava na povrat PDV-a nastupiti istekom godine. Taj povrat PDV-a je inače zakonom dopušten, ali u praksi teško ostvariv, ocijenio je u razgovoru Hrvoje Zgombić, porezni stručnjak i pokretač Projekta PDV. Pretpostavlja da je ukupno u insolvencijskim postupcima, pravo na povrat PDV-a u vrijednosti oko 400 milijuna eura.
– Napravili smo veliku analizu kako bi utvrdili da vjerovnici imaju na to pravo. Država bi, da je uređena i da funkcionira kako treba, sama priznala to pravo poduzetnicima, jer je to novac koji zapravo pripada vjerovnicima, kazao je Zgombić u podcastu Ritam posla. Svi vjerovnici Agrokora koji nisu uspjeli podmiriti svoja potraživanja, ali im je država na temelju istih naplatila porez, imaju pravo na povrat PDV-a. Svi zainteresirani za povrat PDV-a u predmetu Agrokor više informacija mogu dobiti na stranici www.pdv.hr.
– Ovakvim slučajevima bavim se već 20-ak godina i uvijek smo bili suočeni s istim problemom, no, slučajevi u načelu uspješno završavaju za nas. Mnogi se boje izložiti zbog straha od poreznog nadzora, no objasnim im da straha nema jer se radi o njihovom novcu. Riječ je o preplaćenom porezu, tako to tretira država u zakonu. U praksi uvedeno je niz ograničenja kako bi vam se otežalo ispunjavanje vaših prava, pojašnjava.
– Kada se radi o PDV-u, svi zaboravljamo da poduzetnici, konkretno u tom poreznom obliku, djeluju kao agent države. Oni skupljaju PDV u svoje ime, za račun države, i onda kada ga prikupe uplate ga državi kroz porezne prijave. Logično je dakle, kada se ne uspijete naplatiti, zašto biste kao poduzetnik snosili rizik države? Normalno je da se taj rizik prebaci na državu i da se traži od države povratak poreza! Država je to formalno omogućila, pa onda u praksi strahovito zakomplicirala, kaže.
Na upit o predmetu i slučaju Agrokor, Zgombić odgovara kako zahtjevi još nisu predani jer je plan skupiti ih što više i predati u isto vrijeme. Intenzivno se radilo na Projektu PDV od ožujka do srpnja ove godine, uz brojne analize i istraživanja, a uključili su se i angažirali domaći porezni savjetnici te odvjetnici, kao i neki inozemni porezni savjetnici specijalizirani za PDV
– Trenutno je riječ o nekoliko desetaka poduzetnika, ali će broj narasti. To nam je sada prioritet zbog spomenute zastare, dok ćemo se ostalim slučajevima, povratom PDV-a u slučajevima stečaja ili predstečaja, baviti sljedeće godine s obzirom na to da zastare nastupaju 2026. godine, naglašava Zgombić.
Sreća je, nastavlja Zgombić, što je područje PDV-a potpuno harmonizirano s europskom pravnom stečevinom. Zaključak je da poduzetnici koji se nisu naplatili u slučaju Agrokora imaju pravo na povrat PDV-a. Ako država kaže drugačije otvoren je prostor za žalbe Ministarstvu financije, de facto istom tijelu. Ukoliko tamo ne bude razumijevanja sljedeće instance su Upravni sud i, u slučaju potrebe, sud EU.
U nekim slučajevima se možemo obratiti, osim našem Ustavnom sudu, izravno Europskoj komisiji i Sudu za ljudska prava. Za očekivati je da će taj proces trajati 4 do 5 godina, jer je najvjerojatniji scenarij da će država odbiti priznati pravo na povrat u prvom mahu. Mi plaćamo sve troškove, ne poduzetnici. S druge strane, od predaje zahtjeva kreću teći i zatezne kamate, od 10 ili 12 posto, što znači da se dodatno može prikupiti dovoljan iznos, odnosno prinos će biti bolji nego da poduzetnici uložilu na tržištu kapitala, objašnjava očekivani pravni put Zgombić.
– Moje dosadašnje iskustvo pokazuje da država takve dogovore u principu izbjegava, i to ne samo na poreznim pitanjima jer sam bio i vještak u nekim arbitražama. Umjesto da država prizna, sama kaže da nije u pravi i plati iznos, nerijetko se izgube i po 10 puta veći iznosi od originalnih. Također, država odbija angažirati najbolje financijske stručnjake koji će adekvatno procijeniti situaciju i uz čiju pomoć će država preuzeti inicijativu i svjesno ući u proces nagodbe. U tom slučaju rijetko tko može reći da država nije djelovala s dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika. Nažalost, to kod nas izostaje i onda ta sredstva koja se iz proračuna plaćaju oštećenim kompanijama u arbitražama, a slučaj je takav i s porezima, drastično narastu, ocjenjuje Zgombić. Dodaje da je od ove godine postupak za zahtjev povrata malo olakšan, a vjeruje da je to plod pritiska Europske komisije. Doduše, to se isključivo odnosi na tražbine nastale od ove godine te se ne primjenjuje retroaktivno.
Potencijalni klijenti mogu mu se, navodi, javiti i putem email adrese [email protected].
U 30 godina karijere Zgombić je pratio i sve porezne reforme ili izmjene, radio analize i ustvrdio da izmjene koje su napravljene od početka ove vlasti nisu dovele do rasterećenja poduzetnika. Boji se da ni za nove izmjene koje nastupaju nije napravljena nikakva analiza.
– Nekako se čini da svaka Vlada koja dođe na vlast ima potrebu provesti nešto što naziva poreznom reformom. Iz mog višegodišnjeg iskustva rekao bih da smo jedinu pravu reformu imali 1994. godine. To se provelo uz izdašnu pomoć Njemačke i njemačkih eksperata i mislim da je ta reforma tada bila vrlo kvalitetna, a onda to se nekako počelo rasplinjavati 2001. godine kada je došao SDP na vlast i proveo reformu koja je više-manje bila kaotična. Sve daljnje izmjene u stvari se ne može uopće zvati reformama.
Sadašnja Vlada u kontinuitetu, gotovo godišnje, provodi izmjene. U prvom krugu poruka u javnosti je bila – idemo rasteretiti građanstvo i poduzetnike. Međutim, do rasterećenja nije došlo, što se vrlo lako može vidjeti pogleda li se udio poreza i prihoda u BDP-u. Porezni prihodi, kao i BDP, rastu u apsolutnom iznosu, ali ako imate rasterećenje, onda će taj udio poreznih prihoda u ukupnom BDP-u padati. Analizirao sam 2015. i 2016. godinu kada nije bilo reformi i tada je udio poreznih prihoda u BDP-u bio nešto iznad 20 posto. Sljedeće dvije godine, kada su provedene reforme i kada se pričalo da je došlo do značajnog rasterećenja, analiza pokazuje da su porezni prihodi u BDP-u gotovo isti. Prema tome, nije došlo do rasterećenja ni za jednu kunu, a uslijedila je već nova izmjena 2019. godine i onda još niz novih izmjena. Sve u svemu hrvatska porezna politika je kaotična, a tu se uklapa i zadnja najava porezne reforme u sklopu koje se donosi, primjerice Zakon o nekretninama, za koje se nigdje ne može vidjeti prethodna analiza.
– Nije razumljivo zašto se država želi ‘petljati’ u privatno vlasništvo, tj. hoće li netko držati stan praznim ili ne. Zašto je država sebe izuzela iz tog oporezivanja, a u toj brojci od 600.000 praznih nekretnina su i njezini stanovi? U najvećem dijelu to je prihod lokalnih jedinica. Svaka takva reforma iziskuje strahovito velike društvene troškove. Dakle, mora se prilagoditi softver, računovodstvo… navodi Zgombić.
– Kada je riječ o porezu na nekretnine, onda bi to moralo uključiti svu imovinu, a ne samo nekretnine, tim više jer je u našem društvu ulaganje u nekretnine najizraženije, a druga kultura ulaganja nije razvijena niti je razvijena edukacija o istoj. Dodatni problem je da su ulaganja u nekretnine, ali i sva druga ulaganja, izvršena iz dohodaka na koje je već plaćen porez – dohodak od poreza na plaće ili porez na dividende. Prema tome, sad uvodimo porez na porez, ocjenjuje Zgombić.
Osvrnuo se detaljnije i na problem utvrđivanja tko je sve podložan tom porezu.
– Loša je ideja da se oporezuje kvadrat. Uzmimo za primjer zgradu u kojoj su dva stana, jedan koji je uređen i drugi koji netko jedva održava. Tko će tražiti procjenu je li neki stan podoban za najam, kako će to vlasnik platiti i koji su kriteriji? S druge strane, imate neke nekretnine po Dalmaciji gdje je više vlasnika razbacanih po cijelom svijetu. Što će se u ovrsi te nekretnine uzeti i kako?, zapitao je.
– Taj će porez, očekuje se, smanjiti cijenu nekretnina, ali upitno je koliko je korisno to napraviti umjetno, uvođenjem poreza i temeljnim zakonom. Među ostalim problem nastaje jer su podzakonski akti i pravilnik o provedbi zakona, koje donosi Ministarstvo, često u koliziji s temeljnim zakonom i kreira se novo materijalno pravo. To je zabranjeno s pravnog stajališta, jasno poručuje Zgombić.
– Ako se želi potaknuti ljude da više daju stanove u najam, iako ne znam zašto bi država imala pravo bilo koga na to tjerati, ne treba zaboraviti da je prije dvije godine na Ustavnom sudu pala presuda vezana za oporezivanje neiskorištenog zemljišta. Ako se pokrene ustavna tužba protiv Zakona o porezu na nekretnine, mišljenja je Zgombić, Ustavni sud će to potvrditi, jer je postao „back stage izvršne vlasti“, ocjenjuje.
Istodobno, inozemni izvještaji naše pravosuđe svrstavaju na začelje svih poredaka, ali naši tvrde da su to samo dojmovi. Zašto sudovi ne objavljuju svoju praksu?, zapitao je Zgombić.
Na još jedan problem ukazuje Zgombić.
– Kada imate toliko učestale promjene poreznih promjena niti jedan ulagač ne može računati što će biti za godinu-dvije. To stvara nesigurnost – i poreznu i pravosudnu. Dodatno, ti propisi su vrlo često nedorađeni, nejasni i teški za primjenu. Kada pogledate u cijeli korpus sadašnjih poreznih propisa te postupanje Porezne uprave i Upravnog suda, onda dođete do zaključka da na tom planu poreznog prava vlada posvemašnja pravna nesigurnost. To se može i potkrijepiti desecima ili stotinama slučajeva. Zgombić izdvaja i tri velika slučaja.
– Prvi se odnosi na proglašenje prihodima kaucije koju proizvođači primaju za svoja ambalažu, a pravi je naziv jamstveni depozit. Primjerice, kada kupac dođe na blagajnu dućana i kupuje piće, on daje kauciju za bocu, koja se kasnije vrati. To je sada proglašeno prihodom, ali ta odluka je na sudu s upitnim ishodom za stvar koja je toliko očigledna. S druge strane imate situaciju da netko kupi potraživanje od banke s diskontom od 80%, a Porezna uprava traži da platite razliku do nominalne vrijednosti tih kredita, što je suludo. To je kao da kupite dionicu negdje na burzi za 50 eura, njezina nominalna vrijednost je 100 eura, pa se traži da na razliku do nominalne vrijednosti platite porez na dobit. Ili imate situaciju da prodajete softverske licence, primjerice od Microsofta, i Microsoftu morate od marže platiti nekoliko posto, a da se istodobno trošak licence ne priznaje pa imate prihod bez troška, nabraja nekoliko slučajeva.
– Tvrdim da danas nitko u ovoj zemlji ne zna zašto postoje progresivne stope oporezivanja dohotka, porez na kamate, porez na dividende ili porez na kapitalnu dobit. To nitko u ovoj zemlji ne može suvislo objasniti, smatra.
– Ukidaju se i porezne olakšice za mlade, ali niti tu nema analize, koliko su bile učinkovite, koja je svrha, koliko je država izgubila… A s druge strane, povećavaju im se naknade na burzi, navodi Zgombić koji ima veliko iskustvo na području poreznog savjetovanja, revizije i sudskog vještačenja na području financija. Iza njega je i oko 500 poreznih sporova pred Upravnim sudom.
Native razgovor i sadržaj nastao uz podršku Projekta PDV. Za više informacija posjetite www.pdv.hr.
Razgovarala: Lidija Kiseljak Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Preuzeto sa poslovnifm.com
poslovni.FM
Nastao kao izraz želje da se dobre priče i događanja, kao i uspjesi poduzetnika predstave širom krugu ljudi, posebno i zato što u današnjim mainstream medijima gospodarstvo i poduzetništvo ne dobivaju količinu prostora koja bi bila u skladu s njihovom snagom i značenjem, na hrvatskom medijskom tržištu pokrenut je PRVI POSLOVNI RADIO koji će sve svoje aktivnosti usmjeravati i provoditi pod brendom poslovniFM.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
