Žene koje su doživjele obiteljsko nasilje teško dolaze do posla

Žrtve nasilja učit će kako pisati životopise i koristiti računalo

Žene koje traže smještaj u Sigurnoj kući u Međimurju pravilu su nezaposlene i nemaju kamo otići. Ako i imaju kakve prihode, oni nisu dovoljni za najam stana.

Marija je godinama trpjela svakodnevna ponižavanja i uvrede. Kasni ručak nikad nije bio po njegovoj volji. Ili je bio nezačinjen ili preslan. Kuća nikad nije bila dovoljno čista, a odlazak u trgovinu nikad dovoljno kratak.

- Gdje si bila? Vucaraš se okolo? - slušala je i trpjela. Novac za namirnice dobivala je na kapaljku. On je zarađivao i odlučivao o kućnom proračunu. Kad se napio, poletjela je i šaka. Zbog jednog pogleda ili riječi nastajale su modrice. Trpjela je sve dok sin nije ponovno počeo piškiti u krevet i povlačiti se u sebe. Prijavila je supruga zlostavljača i potražila pomoć.

U domu za žrtve obiteljskog nasilja Sigurna kuća, koje radi na tajnoj adresi u Međimurju, sigurnost je u deset mjeseci zatražilo 40 žena i djece. Trenutačno ih je tamo sedmero, koliki je i kapacitet. Mjesta nema dovoljno, pa neke žene i dalje s djecom moraju odlaziti u domove diljem Hrvatske. Svaka od žrtava ima svoju priču, sličnu Marijinoj.

- Na žalost, žene trpe nasilje sve dok ne dođu do ruba, do toga da se ozbiljno zabrinu za vlastiti život i dok ne vide da su uvjeti života za djecu u takvom obitelji postali neizdrživi. Tek tada odluče zatražiti pomoć. U Sigurnoj kući dobivaju svu potrebnu psihosocijalnu pomoć, no u njoj ne mogu ostati zauvijek. Moramo ih pripremiti za samostalan život - kaže Roberta Barat, predsjednica Upravnog vijeća Sigurne kuće.

Ta se ustanova uključila u projekt “Poduzmi pozitivne korake za postizanje jednakosti pri zapošljavanju žena”. Traje do prosinca ove godine, do kada bi 28 žena koje su preživjele obiteljsko nasilje ili teže dolaze do posla trebalo pripremiti za tržište rada. Žene koje traže smještaj u Sigurnoj kući u pravilu su nezaposlene i nemaju kamo otići. Ako i imaju kakve prihode, oni nisu dovoljni za najam stana. Sa zlostavljačem ne mogu dalje živjeti, a iz kuće ga ne mogu istjerati bez pravomoćne sudske presude. Jedino je rješenje zapošljavanje.

- Osim formalne edukacije bit će organizirane i radionice o timskom radu i suradnji, moći pozitivnog mišljenja, pisanju životopisa, služenju računalom i internetom te vođenju kućnog budžeta. Uz to, s korisnicama će se sustavno raditi i kroz grupno i individualno savjetovanje - kaže Marina Kolar, voditeljica projekta.

Provode ga Sigurna kuća, Međimurska županija i Hrvatski zavod za zapošljavanje, a sufinancira se iz programa IPA. Vrijednost mu je 108.000 eura.

Tagovi: projekt, zapošljavanje žena
Subota, 15.01.2011. / Ivica Beti, vecernji.hr