Istraživanje u kojem je sudjelovalo oko 3000 osoba i poslodavaca koji su koristile neku od mjera pokazuje da su mjere polučile rezultate, ali neke se moraju mijenjati i brže prilagođavati ciljanim skupinama, istaknula je ravnateljica HZZ-a Ankica Paun Jarallah.
Projekt pod nazivom "Vanjska evaluacija mjera aktivne politike tržišta rada 2010.-2013". napravljen je u suradnji s agencijom Ipsos Puls, a financiran je novcem iz europskih fondova.
U tom razdoblju najveće povećenje broja korisnika bilježi mjera stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) čija se brojka s 454 iz 2010. popela na 15.337 u 2013. Najveće relativno povećanje bilježe potpore za zapošljavanje, a slijede ih mjere za obrazovanje nezaposlenih.
Među mjerama uočavaju se velike razlike u pogledu broja obuhvaćenih osoba, kao i trenda. Dok se, primjerice, jako povećavao broj novouključenih u SOR, broj osoba u mjeri za usavršavanje se blago povećavao, da bi se 2013. smanjio, što je slučaj i s brojem novouključenih u program javnih radova.
Što se troškova tiče, najviše je otišlo na SOR, nešto više od trećine, a potom slijede javni radovi, na što je potrošeno više od četvrtine ukupnih sredstava. Na potpore za usavršavanje i očuvanje radnih mjesta ukupno je izdvojeno manje od 1 posto sredstava.
Nezadovoljni rutinskim i nezahtjevnim poslovima
Istraživanje pokazuje da je veliki dio ispitanika ocijenio kako je mjera stručnog osposobljavanja ostvarila cilj, međutim njih šestina nisu u potpunosti zadovoljni. Ističu da im nije pružila stručno osposobljavanje i stjecanje odgovarajućeg radnog iskustva. Dio korisnika našao se na radnim mjestima na kojima su obavljali rutinske, radno jednostavne, intektualno nezahtjevne ili administrativne poslove, odnosno poslove izvan struke.
Negativne strane SOR-a očituju se prvenstveno u tome što je mladim nezaposlenim osobama postao gotovo jedini način ulaska na tržište rada. Drugi negativni učinak odnosi se na neprikadno korištenje mjere kao "neprekinute cirkulacije kadrova". Kontinuirano se koriste novi viskoobrazovani kadrovi kako bi se obavljali poslovi za koje ne postoje unutarnji kapaciteti određene institucije. Time se stvara dojam da je sudjelovanje u mjeri bilo beskorisno, odnosno da je stručno osposobljavanje obavljeno samo "pro-forma".
Potpore za zapošljavanje su mjere s dvojakim učincima. S jedne strane polučuje dobre rezultate, poglavito s pozicije poslodavaca kojima se sufinancira 50 posto bruto plaće za zaposlenog, no to ostvalja mogućnost zloporabe, primjerice "prisilna podjela novčanih sredstava" kada se posloprimca prisiljava da novac dobiven od HZZ-a podijeli s poslodavcem.
Ostatak vijesti pročitajte na portalu hr.n1info.com