Prijava
Traži
Hrvatska je 49. najbogatija država na svijetu, ako možemo vjerovati analizi portala Work + Money koji je klub pedeset najbogatijih sastavio u suradnji s washingtonskim think tankom Social Progress Imperative.
Sama ideja da BDP nije i ne može biti osnovni kriterij za određivanje kvalitete života već je ranije eksploatirana. Bogatstvo se može mjeriti na različite načine, piše Justin Cupler u uvodu W+M-ove ljestvice. Netko ga promatra isključivo kroz novac, drugi će promatrati ukupnu kvalitetu života. Tako je s ljudima, ali i s državama. W+M je zato u svojem sastavljanju kluba bogatih zemalja uzeo u obzir tri ključne komponente - uobičajeni BDP (u apsolutnom dolarskom iznosu), prosječan godišnji prihod stanovnika, a onda je tome pridodao još i Indeks društvenog napretka iz washingtonskog think tanka.
Klub 50 najbogatijih, u kojemu je Hrvatska 49. rezultat je takve metrike i, unatoč nekim grubim pogreškama (hrvatska opsjednutost neto plaćom vjerojatno nas je pogurala niže na ljestvici koja u pravilu uspoređuje bruto prihode građana) pruža stvarnosti bliži portret svijeta od onoga koji iscrtavamo isključivo grafom stope rasta BDP-a.
U izračunima su korištene statistike Svjetske banke (BDP) i OECD-a i Numbea (za usporedbu troškova života), a sve brojke su, naravno, pretkrizne, iz 2018. godine.
Očekivano, najbogatija zemlja u klubu je Njemačka, a najniže plasirana je Kostarika.
Hrvatska nije zemlja na koju će netko pomisliti kada razmišlja o bogatim državama, pišu autori ljestvice i u pravu su. Od svih, najmanje je takvom, bogatom, percipiraju sami Hrvati. Po visini BDP-a Hrvatska je 78 na svijetu, hrvatska godišnja prosječna plaća bila je 10.314 dolara, što je gura nisko na 94. poziciju. U klub 50 stigli smo zato što, unatoč lošim financijama, znamo živjeti, često bolje od drugih.
Očekivano, visoko na ljestvici društvenog napretka našli smo se zbog fantastične dostupnosti pitke vode na svakom koraku, zbog više nego solidnih higijenskih uvjeta, ipak svima dostupnog (unatoč našim zamjerkama i problemima koji su samo nama prepoznatljivi) zdravstvenog sustava, više nego korektnog osnovnog obrazovanja. Loši smo, kao što i sami znamo, po kvaliteti visokog obrazovanja, gdje smo u donjoj polovici globalne ljestvice, ali i po sve jače izraženim socijalnim razlikama.
Članak u cijelosti pročitajte na novac.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
