Postoje 2 vrste genijalaca, a jedni to postaju tek u 50-ima

Iako se najviše divimo onima koji uspjeh postignu mladi i obogate se već u svojim 20-ima, genijalnost ponekad čeka da se pokaže tek u zrelim godinama

Kad razmišljamo o geniju, skloni smo pričama o neizmjerno nadarenim pojedincima koji postignu puno, a još nisu u zrelim godinama. U takvom obrascu ima i istine. Do mnogih kreativnih otkrića došli su ljudi koji su tada bili u 20-ima.

No znanost pokazuje da je to samo pola priče. Postoji sasvim druga vrsta genijalnosti i ona se manifestira tek u zrelim godinama.

Ima mnogo primjera genija koji svoj doprinos društvu nisu dali sve do svojih 40-ih ili 50-ih godina. Sjetite se Charlesa Darwina, koji je imao 50 godina kada je objavio ‘O podrijetlu vrsta’, ili Marka Twaina, koji je imao 49 godina kad je izašao ‘Huckleberry Finn’.

Prema iscrpnom i fascinantnom istraživanju ekonomista sa Sveučilišta u Chicagu, Davida Galensona, genijalnost se obično pokazuje ili dok ste vrlo mladi ili mnogo kasnije, oko 50-ih godina, piše Inc.com, a prenose 24sata.

To je zato što postoje dva vrlo različita pristupa kreativnosti. One koji uspiju mladi, Galenson naziva konceptualistima. Njihov najbolji rad obično je rezultat jedne briljantne, radikalne, sveobuhvatne ideje.

No postoji i nešto duži put do genija. To je put kojim je krenuo Darwin kada je desetljećima detaljno promatrao prirodu i sastavljao svoju teoriju. Ili kad je Twain deset godina prepravljao i revidirao Hucka Finna. To su eksperimentalisti.

Ovi geniji ideje dobivaju ‘u hodu’, gradeći svoje ideje na pokušajima i pogreškama. Taj proces promatranja i usavršavanja traje neko vrijeme i zato rezultate vidimo tek u pedesetim godinama.

Eksperimentalisti poput Virginije Woolf i Charlesa Darwina do ideja su dolazili na temelju prošlih iskustava i pogrešaka. Ako pripadate ovoj grupi, vjerojatno ‘prvo umočite prst, prije nego skočite u more’ i dajete si vremena za razvoj ideja.

Članak je u skraćenom izdanju prenesen s portala 24sata.