Verena Resetar (21), studentica na fakultetu Međunarodnih ekonomskih odnosa u Eisenstadtu, na tromjesečnoj je praksi u hrvatskom Crowe Horwath uredu. U intervjuu koji vam donosimo rekla nam je nešto o sebi te podijelila svoje dojmove o životu i radu u Hrvatskoj.
1. Verena, reci nam nešto o sebi.
Dolazim iz Austrije, iz Gradišća, iz Čajte (Schachendorf), i živim blizu mađarske granice. Gradišćanski Hrvati u Gradišću žive već oko 480 godina. U austrijskom zakonu je za Gradišće propisana dvojezičnost, pa tako na primjer namještenici općine moraju znati hrvatski jezik. Gradišćanskih hrvata tu je sve manje, a moja obitelj je jedna od rijetkih koja razgovara međusobno samo na hrvatskom jeziku. Imam mlađeg brata koji je završio dvojezičnu gimnaziju i studira pravo u Beču te je član tamburaške grupe. Volim skijanje, rolanje, čitanje knjiga, kuhanje i nogomet.
2. Što studiraš i koja si godina?
Studiram međunarodne ekonomske odnose u Eisenstadtu i na trećoj sam godini studija. Na petom semestru obavezni smo obaviti tromjesečnu praksu u zemlji u kojoj se koristi jezik kojeg smo odabrali na prvoj godini studija.
3. U kojem smjeru bi voljela razvijati karijeru?
Još nisam sasvim sigurna ali najviše me zanimanju financije i računovodstvo.
4. Kako si saznala za Crowe Horwath?
Preko Austrijske gospodarske komore i preko interneta. Odlučila sam se za kompaniju Crowe Horwath jer je poznata po svom znanju, stručnosti i iskustvu, koji su u skladu s međunarodnom reputacijom visoke kvalitete usluga revizije, poreznog savjetovanja, konzaltinga i upravljanja rizikom, te je organizirana kao mreža s više od 120 zemalja i deveta je najveća računovodstvena kompanija u svijetu. Također, ove godine je osvojila nagradu „Advisory Firm of the Year“.
5. Ukratko nam opiši kako izgleda tvoja praksa i u kojem ti je odjelu najzanimljivije raditi?
Nešto više od mjesec dana sam radila u odjelu računovodstva. Tu sam sortirala dokumentaciju naših klijenta, pripremala dokumentaciju za poreznu upravu, knjižila sam ulazne račune, izlazne račune i bankovne izvode. Trenutno radim u poreznom odjelu, gdje pomažem kod pripreme seminara i prezentacija za klijente te prevodim dokumente naših klijenta iz inozemstva. U ovom segmentu i asistiram iskusnijim kolegama kod jednostavnijih poreznih upita. Na kraju ću raditi mjesec dana u odjelu revizije. Ne mogu još sa sigurnošću reći u kojem odjelu je najzanimljivije, jer još nisam radila u reviziji, ali svaki odjel je na svoj način zanimljiv i u svakom sam naučila nešto novo.
6. Zašto si odlučila na praksu doći upravo u Hrvatsku?
Jer sam odrasla dvojezično i htjela sam poboljšati znanje hrvatskog jezika. Kako i na fakultetu učim hrvatski, na petom semestru, prilikom izbora zemlje u kojoj ću obaviti obaveznu praksu mogla sam birati između Bosne, Hrvatske, Srbije i Slovenije. Odlučila sam se za Hrvatsku jer mi se Hrvatska najviše sviđa, tu su moji korijeni i tu se osjećam kao doma.
7. U čemu primjećuješ sličnosti i razlike između Hrvatske i Austrije?
U Hrvatskoj su ljudi puno opušteniji nego u Austriji, otvoreniji i manje komplicirani. Što se tiče sličnosti, primijetila sam da i Austrijanci i Hrvati vole kavu.
8. Gdje se vidiš za 5 godina?
U kreditnom odjelu neke banke ili pak u kontrolingu ili reviziji nekog međunarodnog društva u Beču, Münchenu, Zagrebu ili Zürichu.
9. Smatraš li da će ti ovo iskustvo pomoći u daljnjem profesionalnom i privatnom razvoju?
Da, u svakom slučaju. Puno sam naučila, imam dobre kolege koji su odvojili vrijeme za mene i naučili me mnogo. Također sam jako sretna što imam mogućnost obavljati praksu u različitim odjelima (računovodstvu, porezima i reviziji) tako da sad bolje znam u kojem području bih htjela raditi kad završim fakultet.
10. Što bi poručila svojim vršnjacima koji razmišljaju da li da studiraju ili obavljaju praksu vani?
Da se odluče ići van jer se na taj način pruža prilika za upoznavanje novih kultura ali i načina života, poslovnih mogućnosti ili fakultetskog obrazovanja u stranoj zemlji. Preporučila bih da nađu, ako je moguće, stan u blizini posla ili fakulteta, da odaberu zemlju čiji jezik poznaju i da nađu poduzeće s dobrim kolegama kao što ih ja imam u Crowe Horwath, koji su ljubazni, uvijek spremni pomoći i odvojiti vrijeme jedni za druge i s kojima se može igrati nogomet poslije posla. Nadam se da ću naći takve kolege kada jednog dana počnem raditi.