Kalkulator plaće
Prijava
Traži
Burnout na poslu ili sindrom sagorijevanja brojni nazivaju bolešću današnjice.
Istraživanje iz 2022. godine, provedeno na 15.000 radnika u 15 zemalja diljem svijeta, pokazalo je da je četvrtina zaposlenika doživjela simptome burnouta i kroničan stres.
Naime, sindrom sagorijevanja manifestira se kroz nekoliko različitih simptoma, no isti se najčešće odnose na konstantan umor, nesanicu, osjećaj neuspjeha, značajan pad imuniteta, poremećaj pažnje, ali i pojačanu iritabilnost i izljeve frustracije.
Štoviše, burnout na poslu može utjecati na manjak samopoštovanja, ali i osjećaj beznađa, anksioznost, depresiju i brojne druge komplikacije.
Otkad postoji burnout?
Ovaj je termin prvi spomenuo Herbert Freudenberger 1974. godine, a nama se čini da se danas o njemu govori više no ikada prije.
Definirajući burnout kao stanje kronične iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim naporima na poslu, Freudenberger je svoja istraživanja na temu burnouta temeljio na vlastitom iskustvu i opažanjima kolega koji su radili u zahtjevnim uvjetima njujorške klinike.
Iako nije tvorac samog izraza kao takvog, značajno je doprinio njegovoj popularizaciji i znanstvenoj utemeljenosti.
O burnoutu sa stručnjakinjom
S obzirom na to da je u posljednje vrijeme sve češće riječ o burnoutu na radnom mjestu, odlučili smo porazgovarati sa stručnjakinjom.
U nastavku pročitajte intervju s psihologinjom i specijalisticom organizacijske i industrijske psihologije, Tanjom Pureta, koja je nedavno izdala knjigu “Zaštitni faktor 50 za sprečavanje sagorijevanja” upravo na ovu temu.
Radi se o sveobuhvatnom vodiču koji pomaže zaposlenicima u različitim industrijama,ali i općenito svima koji se u raznim životnim situacijama suočavaju sa stresom i ne znaju adekvatno odgovoriti na njega.
Krenimo redom.
Prije svega, kako možemo razlikovati burnout od običnog stresa ili umora na poslu?
Burnout se javlja kada se dugotrajno svakodnevno suočavamo s prethodno opisanim situacijama i na njih neadekvatno odgovaramo velikim osobnim naporima. Tako se iznimno trudimo stalno dokazivati svoju kompetentnost i napraviti sve što mislimo da se od nas očekuje, kako bi izbjegli kritike, loše rezultate, konflikte, odbacivanje i sve drugo što nas plaši.
Nastavno na prethodno pitanje, kako onda uopće prepoznati burnout?
Burnout je stanje snažne i potpune iscrpljenosti, u kojem nemamo energije ni za najosnovnije aktivnosti. To se odnosi na tjelesnu (brzo umaranje uz nemogućnost opuštanja i oporavka) i mentalnu iscrpljenost (osjećaj praznine, mentalna sporost).
Dodatno, pojavljuju se ozbiljne poteškoće u pažnji, koncentraciji, pamćenju i dosjećanju, pa dolazi do pogrešnih prosudbi, loših odluka, grešaka u radu i sl.
Javlja se i nedostatak emocionalne kontrole, što rezultira nekontroliranim izljevima ljutnje, tuge i straha, bez pravog razumijevanja razloga koji stoje iza njih.
Na kraju, javlja se i mentalno distanciranje od posla, pa se posao obavlja mehanički, bez osjećaja smisla i svrhe i s velikim osjećajem otpora.
Na koji način nedostatak jasnih granica između privatnog života i posla utječe na mentalno zdravlje radnika?
Ako se nekome posao sustavno prelijeva u privatni život, važno je ustvrditi zašto se to događa, jer su neki razlozi nepovoljniji za mentalno zdravlje, a neki nisu. Ako se to događa jer to od njega očekuje poslodavac i objektivno ima više zadataka nego što ih može izvršiti u tijeku radnog vremena, onda to treba jasno dati do znanja poslodavcu, odnosno jasno reći ne.
Ako se to događa jer ima nedovoljno razvijene vještine upravljanja s vremenom, onda ih treba naučiti. Ako nema dovoljno stručnih znanja, treba ih usvojiti.
S druge strane, netko može svjesno odlučiti da radi više u nekom trenutku života, kako bi stekao znanja i iskustvo potrebno za ostvarenje željene karijere ili zaradio za neki željeni cilj, i to je potpuno u redu. Isto tako, u nekom životnom razdoblju nekome može objektivno trebati više vremena za posvećivanje privatnom obavezama, pa je i to u redu, ako to može ostvariti u dogovoru s poslodavcem. Dakle, nema pravila.
Načelno je svakako dobro da postoji privatno-poslovna ravnoteža, ali bi se na nju više trebalo gledati kao na jednu dugoročniju smislenu životnu ravnotežu, a ne na strogi svakodnevni rez.
Možemo li onda govoriti o prevenciji burnouta kao takvog?
Prevencija burnouta počinje s prevencijom stresa. Prvi korak je razumjeti kako uopće nastaju situacije koje nam izazivaju stres. Primjerice, zašto nam se posao nagomilava? Je li to zato što prihvaćamo zadatke, bez da nadređenima kažemo da nemamo vremena za njih ili zato što ih ne znamo isplanirati na temelju njihove važnosti i hitnosti?
Drugi korak je naučiti kako se učinkovito nositi s uzrocima stresa. Ako je jedan od uzroka neznanje kako dati povratnu informaciju nadređenom da već imamo dovoljno zadataka, onda to treba naučiti i sustavno primjenjivati. Slično je i sa situacijama konflikata. Postoje učinkovite tehnike kako pristupiti konfliktnim situacijama i uspješno ih riješiti, ali i tehnike kako ih općenito prevenirati.
Nažalost, vještine uspješne prevencije stresa i učinkovite reakcije na njegovu pojavu se ne uče u redovitom sustavu obrazovanja. Do tih vještina se najčešće dolazi na treninzima koje u pravilu organizira poslodavac ili samostalnim iščitavanjem literature.
Može li rješenje biti svojevrsni digitalni detoks?
Rješenje je osvještavanje vlastitih profesionalnih i privatnih uloga, kao i ciljeva koje želimo postići te mudro, ciljano i vremenski ograničeno korištenje digitalne tehnologije u tu svrhu.
Kada osjetimo da smo pred burnoutom, a da pritom ne možemo uzeti bolovanje ili slobodne dane, kako si pomoći?
Najbolje je ne dovesti se do granice burnouta, jer je u tom trenutku bolovanje, odnosno godišnji odmor jedina opcija kako bi se sanirala nastala šteta i prevenirala buduća. Ako se ipak nađemo u tako teškoj situaciji, najbolje je odmah potražiti stručnu psihološku pomoć kako bi se pronašli konkretni uzroci problema i krenulo u njihovo sustavno rješavanje. Psiholog će dati i konkretne savjete o tjelesnim, emocionalnim i kognitivnim tehnikama opuštanja i regeneracije za brži i lakši izlazak iz krize.
Ipak, važno je napomenuti da nema čarobnog štapića: rješenje je u promjeni načina razmišljanja i ponašanja. Okolina nas neće izbaviti iz kandži stresa – to možemo samo mi sami, pridržavajući se stručnih uputa. Ako mi ne riješimo vlastite obrasce koji nas dovode do stresa i burnouta, pronaći ćemo okidače za stres čak i u najidealnijoj okolini.
PRO TIP ZA POSLODAVCE:
Poslodavci bi u prvom redu trebali promatrati svoje radnike s istinskim interesom, kako bi vidjeli kako rade, koliko su uspješni u ostvarenju ciljeva te što im treba da u tome postanu uspješniji. Trebali bi kod njih uočiti znakove stresa i umora te preispitati uzroke i sustavno ih rješavati. Svakako bi im trebali omogućiti psihološku podršku u izazovnim situacijama, jer u razgovoru s psihologom mogu dobiti vrijedne uvide zašto im se događa stres, kao i vještine kako ga prevenirati i sanirati.
Izvor fotografija: Privatni album, Pexels
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
