Među njima je i Valentina Gregorić iz Županje koja je magistrirala na toj povrtnici i još kao nezaposlena odlučila pokrenuti proizvodnju. Ni nakon zaposlenja nije odustala, ako ni Ivan Prokop koji se uz svoj posao još bavi i češnjakom.
Dok brojni mladi odlaze iz zemlje, 26-godišnja Valentina Gregorić iz Županje i Ivan Prokop odlučili su se ipak pokušati realizirati svoju ideju i uspjeli su, piše Glas Slavonije.
Valentina je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku magistrirala na češnjaku i odlučila je svoje znanje primijeniti u praksi. Naravno, na realizaciju ideje uzgoja češnjaka natjerala ju je nezaposlenost, no od njega nije odustala ni kada se kasnije zaposlila, jer su obitelji dobro došli dodatni prihodi.
Češnjak plasiraju preko udruge čiji su članovi. Nakon dvije godine sadnje već se susrela i s bolestima pa sad zna i kako se s tim nositi. Ponovno je posadila 600 kg na pola hektara i očekuje prinos i do četiri tone.
Poljoprivreda može biti razlog za ostanak u Hrvatskoj
“Puno mladih odlazi iz Hrvatske, no mislim da se s poljoprivrednom proizvodnjom može ostvariti ostanak u Hrvatskoj i da se može živjeti od vlastite proizvodnje. Samo treba raditi jer neće se ništa preko noći napraviti”, komentira danas Valentina. S uzgojem češnjaka bavi se i 29-godišnji Ivan Prokop iz Sotina. Olakotna okolnost za pokretanje proizvodnje bilo je to što roditelji supruge imaju zemlje.
“Vidjeli smo emisiju na televiziji o Udruzi Češnjak i odlučili krenuti u uzgoj. Za početak smo od Vukovarsko-srijemske županije dobili 100 kilograma, a još 100 kilograma sami smo kupili. U uzgoju češnjaka smo tek dvije godine, posadili smo nešto manje od hektara, a realan prinos je u omjeru 1:7. Prvu godinu smo na tih 200 dobili 800 kilograma, a sav prihod smo posadili na taj hektar i sad očekujemo prinos do osam tona”, priča Ivan dodajući da mu je drago što se sve više mladih uključuje u proizvodnju.
Svaki dodatni prihod dobro dođe
I on je kao i Valentina zaposlen, no svaku svoju slobodnu minutu provodi uz češnjak jer kaže da je za zaradu potrebno puno rada.
“Imamo dvoje male djece i svaki prihod dobro dođe. Znao sam se buditi u četiri sata, prije posla, zbog češnjaka, a radim i kad dođem s posla, jer ne možeš uspjeti ako ne uložiš svoj trud i rad. Ako se kvalitetno radi, onda se može zaraditi jedna dobra hrvatska plaća”, ispričao je za Glas Slavonije Ivan.
Vijest je preuzeta sa portala net.hr