Dok i dalje postoji stigma da je IT industrija „muški“ posao, novinari bug.hr-a su odlučili iz prve ruke saznati kakvo je stanje žena u IT industriji.
Prema posljednjim podacima euro-statistike samo 13% zaposlenih u ICT (Information and Communications Technologies) sektoru u Hrvatskoj su žene, što je manje od prosjeka EU od 17%. Petra Vukasović jedna je od 13% žena koje uspješno ruše predrasude o tehnološkoj industriji kao “muškoj” industriji i evo što je poručila svim mladim ženama!
Kada si ušla u svijet IT-a i gdje trenutno radiš?
Trenutačno radim u Splitu u IT tvrtci Typeqast gdje radim već godinu i 6 mjeseci kao Quality Assurance Analyst. U svijet IT-a sam ušla 2015. godine nakon završenog preddiplomskog studija na PMF-u.
Jesi li jedina žena u svom timu? Osjeti li se razlika kada žena radi u okruženju koje se još pretežito smatra „muškim“?
Tim u kojem radim je dosta dinamičan. U jednom trenu bile su 3 žene naspram 8 muškaraca, danas nas je dvije u timu dok sam sve do nedavno bila jedina žena u timu. Što se tiče rada kao jedine žene u timu, rekla bih da se nije nešto razlikovao u odnosu na rad kad sam imala i kolegice. Dosta se dobro slažemo i već dugo funkcioniramo kao tim tako da se razlika ne osjeti, ako bi je uopće i trebalo biti.
Kada se rodila želja da radiš u IT industriji?
Kao mala maštala sam o tome da budem dizajnerica, no želje i interesi su mi se drastično mijenjali pa sam tako u srednjoj školi shvatila kako se od svih predmeta najviše trudim oko matematike i informatike. Tada sam se nekako okrenula prema tehničkim zanimanjima i upisala PMF. Za vrijeme faksa radila sam razne poslove na području turizma i edukacije, a kad sam napokon počela raditi u IT-u, to je bilo to. Znala sam da želim ostati u tom svijetu.
Rekla si da si upisala PMF koji se također gleda kao „muški“ faks. Zašto baš PMF?
Moram priznati da to nije bio moj prvi izbor, ali kada je došao tren za donijeti odluku o upisu, program s PMF-a mi se činio puno zanimljivijim i procijenila sam da ću imati više mogućnosti nakon završetka studija PMF-a nego nekih drugih fakulteta. Sad kad gledam unatrag opet bih donijela istu odluku.
Prema podacima u EU prosjek zaposlenih žena u ICT industriji je 17%, a u Hrvatskoj 13%. Kakav je tvoj dojam o ženama u toj industriji?
Ne iznenađuje me taj podatak. Lako se primijeti da je udio žena u industriji nizak, ali rekla bih da je definitivno u porastu. Tako na primjer na DUMP Days konferenciji svake godine viđam sve više studentica i srednjoškolki koje su zainteresirane za odrađivanje praksi u IT tvrtkama. Mislim da je tomu doprinijela i popularizacija IT industrije, što zbog odličnih uvjeta rada, što zbog široke lepeze poslova i velike potražnje. Sve više se priča o IT-u i to je pomoglo približavanju industrije većem broju ljudi. Nekako mi se čini da se zbog toga više žena ohrabrilo i odlučilo ili na upisivanje tehničkog fakulteta ili na traženje posla u IT-u.
Što misliš, je li potrebno više žena u industriji i zašto?
Apsolutno da! Svi imamo pravo na jednake prilike i mogućnosti, ali slika IT-a kao muške industrije sigurno ne djeluje pozitivno na mlade žene. Možda zbog takvog imidža industrije mali broj njih ozbiljno razmišlja o tehnološkim zanimanjima i oblikuje svoje interese u nekom drugom smjeru.
Koju bi prednost navela koju žene imaju u tvom poslu kao razlog zašto bi ih trebalo biti više?
Ne bih rekla da su razlog neke prednosti koje žene imaju, nego činjenica da je IT industrija budućnosti i to se odnosi na sve nas. Mlade bi općenito trebalo usmjeravati prema tehničkim zanimanjima bez obzira na spol.
Što misliš, što je potrebno napraviti kako bi bilo više žena u IT industriji?
Svaka firma u kojoj sam radila do sada je pružala jednake prilike muškim i ženskim zaposlenicima i zbilja se aktivno radi na promociji tehnoloških zanimanja i većem uključivanju žena u IT sektoru. Mislim da će svaka dobra firma rado primiti kvalitetnu i profesionalnu ženu u svoje redove, ali problem je što se malo žena isprofilira u tom smjeru. Roditelji tu imaju jako velik utjecaj u formiranju interesa i kod izbora škole pa naposljetku i zanimanja. Ipak, mislim da je presudan utjecaj okoline i obrazovnog sustava. Zbog toga mislim da treba krenuti od obrazovnog sustava i to od najranije dobi. Čini mi se da su i profesori postali svjesni problema, ali još uvijek je redovit slučaj da se već od nižih razreda čuje podjela na “ženske” i “muške” poslove. Trebamo raditi više kako bi djeci usadili ideju da možeš postati što želiš bez obzira na spol i poticati ih jednako na sva zanimanja.
Koji ti je do sada najdraži projekt na kojem si radila?
Definitivno projekt „Quick Parking“ na kojem radim od početka u Typeqastu. To je projekt na kojem sam jako puno naučila i napredovala. Istaknula bih rad na automatskim testovima, s kojim do dolaska u tim nisam imala susreta. Zbog rada u jako poticajnom okruženju imala sam mogućnost razvijati se u više smjerova te sam ušla u sfere posla koje nisu nužno u mom “opisu radnog mjesta” i za koje sam mislila da s njima nikad neću imati toliko doticaja.
Kako ti je na trenutnom radnom mjestu i što te motivira?
Što se tiče radnog okruženja, trenutno sam jako zadovoljna. Svaki posao ima svoje izazove, dobre i loše strane, ali meni je značajno vidjeti da se svi u firmi trude učiniti ju što boljim i ugodnijim mjestom. Nekakvi problemi se uvijek pojave, ali bitno je da postoji volja za njihovo rješavanje. Najviše mi se sviđa što se puno radi na komunikaciji i “feedback” se jako cijeni i čini razliku što u radu tako i općenito atmosferi u uredu.
Što bi poručila svim mladim djevojkama koje se zanimaju za ovo područje znanja i rada?
Poručila bih im da se ne boje pokazati inicijativu i uhvatiti se u koštac s novim izazovima. Ovaj posao zahtijeva trud i učenje kako bi bili u koraku s najboljima. No, to će im otvoriti priliku raditi na zanimljivim poslovima i firmama u kojima se cijeni sposobnost i rad, a napredak prati i nagrađuje. Trenutno radimo samo s inozemnim klijentima i na velikim projektima o kojima sam prije samo mogla maštati.
Članak je prenesen s portala bug.hr