Ona je Ana Petrović iz Kneževih Vinogarada u Baranji koja piše projekte, poslovne planove, ali se bavi i strateškim planiranjem zajedno sa svojom majkom koja je u tom poslu još duže nego ona, oko deset godina.
Ana Petrović uz stalni posao vodi i vlastiti biznis
„Ovo je sada već na neki način obiteljski posao“, u šali će Ana kojoj je bio prirodni slijed otvaranje vlastitog obrta jer već ima izgrađenu mrežu klijenata i uhodan posao, a ovo joj je kao svojevrsna nadogradnja.
Surađuju najvećim dijelom s neprofitnim organizacijama poput Udruženja za mir i ljudska prava Baranja iz Belog Manastira u kojem joj je majka zaposlena, ali i s Regionalnom razvojnom agencijom Slavonije i Baranje, područnim uredima Hrvatskih zavoda za zapošljavanje...
„Nisam udana, niti imam djece, pa se još uvijek mogu fokusirati samo na posao“, dodaje ona.
Kada je završila srednju školu, Ana nije mogla pronaći posao u struci, pa joj se logičnim učinio odlazak u Zagreb. Tamo se prvi puta zaposlila kao kozmetičarka, upravo ono što je i završila. Nedugo zatim, vratila se u Osijek gdje je nastavila raditi u struci, ali je shvatila, kako sama kaže, da to nije nešto što je intelektualno zadovoljava.
„Zaposlila sam se potom u Udruženju za mir i ljudska prava gdje sam se prvi puta i susrela s projektima jer im je trebao projektni asistent na jednom od europskih projekata. Uslijedilo je potom još nekoliko većih pa sam se kod njih zadržala tri godine“, prisjeća se svojih projektnih početaka.
Nakon toga je prešla u Udrugu za osobe s invaliditetom gdje je radila kao projektni menadžer, a onda završila u stolici asistentice direktora tvrtke Bor plastike u Kneževim Vinogradima, gdje je i danas.
„Fakultet sam upisala prije tri godine jer sam osjetila kako mi nešto nedostaje u radu, neka temeljna znanja. Međutim, kada sam se zaposlila u Bor plastici, što je bio moj prvi susret s profitnim sektorom, na žalost više nije bilo prostora za studiranje. Prvu sam godinu 'očistila', a sve ostalo stoji. No, imam namjeru nastaviti i završiti kulturni menedžment na Kulturologiji“, jasna je Ana.
U manjoj sredini je manja konkurencija
U poduzetničke vode joj nije bilo teško iskoračiti jer joj je mama čvrsti oslonac i pozadina.
„Kada je o samom poslu riječ, možda je i bolje da sam u manjoj sredini jer ovdje ljudi nisu još toliko zasićeni niti upoznati s mogućnošću financiranja kroz projekte. Tu nema toliko organizacija koje izrađuju poslovne planove kao i u pripremi dokumentacije za bilo kojeg investitora. Rekla bih kako je to bilo plodno tlo za sam posao“, opisuje prednosti rada u manjoj sredini.
Popisu pozitivnih stvari u svojem poslu dodaje i skroman početni kapital za njegovo pokretanje jer joj je potreban samo laptop i vlastito znanje.
„Ni u tom dijelu nisam morala puno vagati, hoću li ili ne jer sam imala siguran posao sa strane uz pomoć kojega sam mogla sve samostalno isfinancirati. Na barijere takve vrste nisam nailazila. Problem mi pričinjavaju jedino godine jer klijenti misle kako nemam dovoljno iskustva. Izgledam k tome još nešto mlađe nego li sam zapravo, pa se zbog toga u pitanje dovodi iskustvo, što i kako radim, i znam li te mogu li nešto odraditi“, govori Ana.
U njezinu poslu nije samo pitanje znanja pisanja projekata, nego i lobiranje, pa često ima osjećaj, ako nešto ne uspije da se to još više propituje. No, Ana je odlučila više na to ne reagirati, nego jednostavno dalje nastaviti raditi kao i do sada.
Vijest je preuzeta sa portala www.womeninadria.com