Iza nje je, kaže, puno teških trenutaka, no poduzetništvo joj je ipak najbolji potez koji je napravila u svom 34-godišnjem životu.
Kako inače nije tip osobe koji se lako nosi s autoritetom, pogotovo onim bez pokrića, te kako je njezina sestra prije otprilike dvije godine razmišljala o otvaranju tvrtke te ju poticala da to učine zajedno, Marija je bez previše razmišljanja naglo napustila arhitektonski ured u kojem je radila.
Dala otkaz na sigurnom poslu i sa sestrom pokrenula biznis
Ubrzo nakon toga, tijekom dva tjedna vaganja odluke je li bolje raditi za sebe ili za nekoga drugog, zajedno sa sestrom pokreće tvrtku Nimar Consulting d.o.o. u kojoj se bavi energetskim certificiranjem i arhitektonskim projektiranjem. Njezina sestra se u istoj tvrtki bavi ekonomijom, no dvije su poduzetnice potpuno odvojene jedna od druge i vode dva različita biznisa.
„Sestra je ovako nešto planirala mjesecima, ali smo ustvari na kraju međusobno pogurale jedna drugu. Njoj je to bila dugotrajna želja, a meni je bilo potrebno da negdje počnem što prije raditi pa smo ubrzale cijeli proces“, ispričala nam je Marija koja priznaje da je iduća godina dana za nju znala biti dosta teška i prilično izazovna.
Na početku čak niti njihovi roditelji nisu imali previše povjerenja u biznis koji su pokrenule, iako to nisu otvoreno pokazivali. Nakon nekog vremena, kada se posao „uhodao“ i kada su se klijenti počeli javljati, njihov otac, koji je inače širokih pogleda na život i svijet, priznao im je da je mislio kako će propasti i to u roku od mjesec dana.
Bez obzira na već spomenute izazove, Mariji odustajanje i povratak u tvrtku te rad za druge, nikada nije bila opcija.
Financijski je na početku sve pokrenuto novčanim potporama na razini grada Zagreba koje je sestra uspjela dobiti, a za otvaranje ureda je ova novopečena poduzetnica iskoristila svoj stan, kao i opremu koju je već imala i koristila.
No, onda je trebalo proći proces prilagodbe, učenja, pronalaženja poslova i zarađivanja.
„Našla sam se u poziciji da moram odrađivati posao, nalaziti si taj posao koji moram odraditi te početi komunicirati i pregovarati s ljudima na potpuno drugačiji način. No, kad se sve to skupa zbroji, koliko god teško i naporno bilo, nemjerljivo je s onim od prije, kada sam radila za druge. Sada nemam više stresa u životu iako materijalno možda ne stojim uvijek najbolje“, poručila je Marija koja je dosta svojih potreba i troškova jednostavno „zanemarila“ u trenucima kada je to bilo nužno.
Nikada nije bila bez poslova za odraditi, no kaže, suočila se s novim načinom osiguravanja plaće koju si je trebala isplatiti za egzistenciju svaki mjesec.
Najviše angažmana je imala, pa i danas ima, oko energetskog certificiranja, no to joj ne donosi preveliku zaradu, a prvog je većeg klijenta za projektiranje kuće našla već prvi tjedan nakon otvaranja tvrtke i to preko bivšeg kolege koji ju je preporučio. Jedina je mana kod takvih poslova to što se realiziraju kroz dulji period, pa niti sredstva ne dolaze odmah.
„Iako su zarađeni iznosi od certificiranja, rekla bih, simbolični, ipak su sigurniji od arhitektonskih poslova gdje ljudi znaju stati usred posla jer nemaju novaca za nastavak. No, tržište je dobro za arhitekte, upita uvijek ima, samo je stvar s kim surađujete i koliko ste dobri te hoće li vas na temelju svog iskustva u radu s vama preporučiti, jer preporuke vam uglavnom donose nove angažmane. Ja uglavnom radim s privatnim ljudima koji imaju svoje kuće i nemaju neki dodatni izvor prihoda, tako da je sve to skromno, a posao za mene nije toliko siguran jer uvijek ostaje pitanje hoću li se moći naplatiti i kada“, objasnila je Marija svoje najveće izazove.
Ostatak vijesti pročitajte na portalu www.womeninadria.com