On je mladi doktor, porijeklom Hrvat, koji je iz Amerike stigao na studij medicine u Zagreb. U Sjedinjenim je Američkim Državama imao riješen život. Taman je počeo graditi znanstvenu karijeru u jednom laboratoriju i onda je šokirao sve svojom odlukom – vraća se u Hrvatsku na netom otvoreni program studija medicine na engleskom. A potom je uslijedio novi šok. Otišao raditi na hrvatske otoke za koje su čuli samo najveći zaljubljenici u križaljke. Upoznajte doktora Velimira Vuka, čovjeka koji pliva protiv struje.
Velimir Vuk 38-godišnji je liječnik opće medicine koji uvelike odskače od klasične slike mladog hrvatskog doktora. Jer, dok većina njih sanja o inozemnoj karijeri u zemljama gdje teku med i mlijeko ili barem o specijalizaciji u nekoj od prestižnih zagrebačkih klinika, Vuk rezonira potpuno drugačije. Em se iz Amerike vratio u Hrvatsku, em je svjetla velegrada zamijenio za pustinjački život na izoliranim otocima za koje ste možda čuli ako baš jako volite rješavati križaljke. Što ga je na to natjeralo, pitate se.
Ovaj altruistični mladi liječnik odlučio se za rad na otocima jer je uvjeren da ondje može učiniti razliku, promijeniti stvari nabolje. Pomoći ljudima koji bi bez njega bili prepušteni samima sebi. „Zvuči malo kao klišej, ali stvarno je tako. Ako si ti internist u Zagrebu, jedan si od mnogo njih. Kad si liječnik u ovako maloj sredini, jedini si i puno toga možeš promijeniti nabolje“, entuzijastično će Vuk.
Svojim kolegama koji su se već razbježali po europskim bolnicama ili to tek planiraju ipak ništa ne zamjera. Problem je u sustavu, kaže. Uvjeti za rad nisu na razini koja bi mlade stručnjake zadržali ovdje. Premalo se ulaže ondje gdje je to potrebno. A pravi će problemi tek stići. Tko li će zamijeniti stotine liječnika koji su pred penzijom, pita se. Grozomorne prognoze ostavit ćemo ipak onima koji bi se njima trebali baviti. Vratimo se mi doktoru Vuku i njegovoj priči.
Velimir Vuk se rodio u Sisku. Kad mu je tata, koji je po struci također liječnik, dobio specijalizaciju u Americi povukao je sa sobom čitavu obitelj. Velimir se ondje, logično, školovao. Kad je stiglo vrijeme za izbor studija nije se htio prikloniti obiteljskoj tradiciji. Iz bunta je upisao biologiju, a nakon studija se zaposlio u jednom laboratoriju. Bio je na dobrom putu da izgradi sjajnu znanstvenu karijeru, a onda je uslijedio kopernikanski obrat. Odlučio je da se vraća u Hrvatsku.
U Zagrebu se u to vrijeme baš bio otvorio studij medicine na engleskom i Vuk nije mnogo dvojio. Spakirao je kofere i preselio se u beli Zagreb grad. Na fakultetu je ostvario zapažene rezultate. Za svoju je izvrsnost nagrađen dekanovom nagradom – nagradom rezerviranom samo za najuspješnije studente.
Cijeli članak pročitajte na tportal.hr