Prijava
Traži
Nakon obilaska priličnog broja knjižara i papirnica, zaključila je kako na tržištu ne postoji niti jedan rokovnik koji bi ju u potpunosti zadovoljio. I umjesto da pristane na neko privremeno rješenje, Dunja se vratila u svoj ured i krenula sa stvaranjem rokovnika koji će biti samo njen.
Ženski rokovnik dizajnom i izgledom na prvu osvojio tržište
Nekoliko mjeseci kasnije, na tržištu se pojavio prvi “Ženski rokovnik”. Ta prva serija, prisjeća se Dunja, napravljena je samo u 2400 primjeraka i rasprodana je u roku od mjesec dana. Osim “Ženskog rokovnika”, Dunja i njen tim izdaju i “Dnevnik trudnoće”, tjedni planer u koji trudnice mogu upisivati tijek trudnoće i tako stvarati jedinstvenu i neprocjenjivu uspomenu.
U stvaranju i “Ženskog rokovnika” i “Dnevnika trudnoće”, Dunja i njen tim oslanjaju se na komentare i povratne informacije od samih korisnika. “Dnevnik trudnoće radio se 8 mjeseci jer smo platili i zamolili žene da po forumima istražuju što trudnicama treba i nedostaje. Na kraju je nastalo nešto što do tad nije bilo moguće naći na tržištu, a što je pronašlo svoju publiku”, ističe naša sugovornica.
S ponosom ističe da joj se stalno javljaju korisnice i daju svoje prijedloge, sugestije, ali i kritike na “Ženski rokovnik”. I dok je pohvale uvijek lijepo čuti, Dunja ističe kako ni kritike nisu za odbaciti. “Ima i onih kojima se više toga ne sviđa pa nas kritiziraju. Iskreno, ponekad više volim pročitati takvu kritiku.
Nedavno nam je jedna korisnica napisala da smo dizajnom naslovnice u potpunosti zanemarili neke korisnice koje rade u “ozbiljnijim tvrtkama”. Mislili smo da smo i takve korisnice “pokrili”, ali eto, očito ćemo morati i o tome razmisliti”, sa smiješkom govori Dunja te dodaje kako svake godine na Facebook stranici provode anketu kroz koju dobivaju važne informacije za sljedeću generaciju “Ženskog rokovnika”.
Iako se “Ženski rokovnik” na tržištu obično pojavljuje u studenom, njegova priprema počinje već početkom godine. Od samog dizajna unutrašnjosti, naslovnica, preko tiska i ručno lijepljenih ogledalca i ubacivanja dodatnih dijelova.
“Naslovnice su najvažnije na tom rokovniku. Naše korisnice će nam “oprostiti” ako unutrašnjost nije u potpunosti pogođena, ali naslovnica koja nije pogođena se neće prodati. Između početnih 20-ak, na kraju treba odabrati pet ili šest koje će ići u tisak”, pojašnjava Dunja.
Poduzetništvo nije posao, već stil života
Svoju marketinšku tvrtku vodi posljednjih 11 godina i, kako sama kaže, poduzetništvo nije posao, već stil života. “ Mislim da ako ste poduzetnik, to vam je stil života. Jer nitko od nas ne može u 17 sati isključiti računalo i više ne misliti na posao”, iskreno ističe Dunja.
Nakon što je devet godina imala ured u koji je svakodnevno odlazila na posao, od početka ove godine, radi od kuće. Ured joj je smješten u jednoj od soba u stanu i s poslom kreće kad odveze sina u školu. Iako je prethodnih godina imala suradnice, troškovi poslovanja prisilili su ju da sve preuzme na sebe. A to nije nimalo lako.
“Priznajem da sam se malo precijenila. Gotovo pola godine sam išla na spavanje iza ponoći, a dizala se u pet ili šest ujutro. No, to je posao, a i nije vrijeme da nađem nekoga tko bi me malo rasteretio jer bi ta osoba trebala krenuti od nule”, iskrena je Dunja.
Nakon obilaska priličnog broja knjižara i papirnica, zaključila je kako na tržištu ne postoji niti jedan rokovnik koji bi ju u potpunosti zadovoljio. I umjesto da pristane na neko privremeno rješenje, Dunja se vratila u svoj ured i krenula sa stvaranjem rokovnika koji će biti samo njen.
Ženski rokovnik dizajnom i izgledom na prvu osvojio tržište
Nekoliko mjeseci kasnije, na tržištu se pojavio prvi “Ženski rokovnik”. Ta prva serija, prisjeća se Dunja, napravljena je samo u 2400 primjeraka i rasprodana je u roku od mjesec dana. Osim “Ženskog rokovnika”, Dunja i njen tim izdaju i “Dnevnik trudnoće”, tjedni planer u koji trudnice mogu upisivati tijek trudnoće i tako stvarati jedinstvenu i neprocjenjivu uspomenu.
U stvaranju i “Ženskog rokovnika” i “Dnevnika trudnoće”, Dunja i njen tim oslanjaju se na komentare i povratne informacije od samih korisnika. “Dnevnik trudnoće radio se 8 mjeseci jer smo platili i zamolili žene da po forumima istražuju što trudnicama treba i nedostaje. Na kraju je nastalo nešto što do tad nije bilo moguće naći na tržištu, a što je pronašlo svoju publiku”, ističe naša sugovornica.
S ponosom ističe da joj se stalno javljaju korisnice i daju svoje prijedloge, sugestije, ali i kritike na “Ženski rokovnik”. I dok je pohvale uvijek lijepo čuti, Dunja ističe kako ni kritike nisu za odbaciti. “Ima i onih kojima se više toga ne sviđa pa nas kritiziraju. Iskreno, ponekad više volim pročitati takvu kritiku. Nedavno nam je jedna korisnica napisala da smo dizajnom naslovnice u potpunosti zanemarili neke korisnice koje rade u “ozbiljnijim tvrtkama”. Mislili smo da smo i takve korisnice “pokrili”, ali eto, očito ćemo morati i o tome razmisliti”, sa smiješkom govori Dunja te dodaje kako svake godine na Facebook stranici provode anketu kroz koju dobivaju važne informacije za sljedeću generaciju “Ženskog rokovnika”.
Iako se “Ženski rokovnik” na tržištu obično pojavljuje u studenom, njegova priprema počinje već početkom godine. Od samog dizajna unutrašnjosti, naslovnica, preko tiska i ručno lijepljenih ogledalca i ubacivanja dodatnih dijelova. “Naslovnice su najvažnije na tom rokovniku. Naše korisnice će nam “oprostiti” ako unutrašnjost nije u potpunosti pogođena, ali naslovnica koja nije pogođena se neće prodati. Između početnih 20-ak, na kraju treba odabrati pet ili šest koje će ići u tisak”, pojašnjava Dunja.
Poduzetništvo nije posao, već stil života
Svoju marketinšku tvrtku vodi posljednjih 11 godina i, kako sama kaže, poduzetništvo nije posao, već stil života. “ Mislim da ako ste poduzetnik, to vam je stil života. Jer nitko od nas ne može u 17 sati isključiti računalo i više ne misliti na posao”, iskreno ističe Dunja.
Nakon što je devet godina imala ured u koji je svakodnevno odlazila na posao, od početka ove godine, radi od kuće. Ured joj je smješten u jednoj od soba u stanu i s poslom kreće kad odveze sina u školu. Iako je prethodnih godina imala suradnice, troškovi poslovanja prisilili su ju da sve preuzme na sebe. A to nije nimalo lako.
“Priznajem da sam se malo precijenila. Gotovo pola godine sam išla na spavanje iza ponoći, a dizala se u pet ili šest ujutro. No, to je posao, a i nije vrijeme da nađem nekoga tko bi me malo rasteretio jer bi ta osoba trebala krenuti od nule”, iskrena je Dunja.
Ujutro najprije odgovori na e-mail poruke, potom se posvećuje ispunjavanju narudžbi s web shopa ili odlazi na sastanke. Kako je samohrana majka, a njen sin iz škole dolazi u pola pet, najčešće s poslom prestaje u to doba. Jedino kad se dogode neke izvanredne situacije “ostaje” dulje na poslu.
“Moram priznati da jedno i drugo ima dobre i loše strane. Za odlazak u ured morate se prije svega pripremiti - obući, našminkati, otići. Onda, ako imate zaposlene u uredu, tu je i ta socijalna komponenta. No, ako ste majka imate osjećaj da ne možete biti uz svoje dijete kad je ono bolesno. Iako kod kuće imate laptop, ipak se osjeti ako izostajete iz ureda jer vam uvijek nešto nedostaje da možete konkretno raditi. S jedne strane je bolje jer vas odvaja od ureda. Ne može vam pasti napamet da kad obavljate posao kod kuće, da radite nešto što možete napraviti drugi dan u uredu.
Ako pak radite od kuće, koliko god se trudim da se dovedem u red, izvučem iz trenirke, jer to psihološki djeluje na mene, moram priznati da ima dana kad gotovo ne izađem iz kuće.
Meni možda više fale ljudi s kojima radim. Jer ovo je kreativan posao, a često vam treba da s nekim razmijenite ideje. To mi najviše nedostaje”, priznaje Dunja i dodaje kako se ona nalazi sa svojim suradnicama, ali nije to to, kao kad se viđate redovito na poslu.
Priznaje da je, po njenom mišljenju, bolje imati ured koji nije kod kuće. Jer često joj se događa da se ne može isključiti od posla pa odgovara na e-mail poruke i u gluho doba noći.“Ispada da i u slobodno vrijeme radim”, kaže Dunja.
A da joj je slobodno vrijeme izuzetno bitno, govori i činjenica da je samohrana majka 18-godišnjaka Igora koji je autistično dijete.
Ujutro najprije odgovori na e-mail poruke, potom se posvećuje ispunjavanju narudžbi s web shopa ili odlazi na sastanke. Kako je samohrana majka, a njen sin iz škole dolazi u pola pet, najčešće s poslom prestaje u to doba. Jedino kad se dogode neke izvanredne situacije “ostaje” dulje na poslu.
Ako pak radite od kuće, koliko god se trudim da se dovedem u red, izvučem iz trenirke, jer to psihološki djeluje na mene, moram priznati da ima dana kad gotovo ne izađem iz kuće. Meni možda više fale ljudi s kojima radim. Jer ovo je kreativan posao, a često vam treba da s nekim razmijenite ideje. To mi najviše nedostaje”, priznaje Dunja i dodaje kako se ona nalazi sa svojim suradnicama, ali nije to to, kao kad se viđate redovito na poslu.
Priznaje da je, po njenom mišljenju, bolje imati ured koji nije kod kuće. Jer često joj se događa da se ne može isključiti od posla pa odgovara na e-mail poruke i u gluho doba noći.“Ispada da i u slobodno vrijeme radim”, kaže Dunja.
A da joj je slobodno vrijeme izuzetno bitno, govori i činjenica da je samohrana majka 18-godišnjaka Igora koji je autistično dijete.
Ostatak vijesti pročitajte na portalu www.womeninadria.com
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
