Prijava
Traži
Te smo malene biljke pronašli nebu pod oblacima, na vrhu napučene građevine iz doba socijalizma, u Ulici braće Domany.
Sto posto urbana farma - obitelj Butković, Andrea, Marijo i kći Brigita, uzgajaju pšeničnu travu, mikrozelenje i bilje na vrhu nebodera, u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u srcu Zagreba.
Ulazimo u zgradu i jedan nas klaustrofobičan lift polako vodi na 17. kat dok nam neki djedica, koji će se iskrcati malo prije nas, priča o važnosti organizacije za uspješnu ekonomiju. Nalazimo se na katu s mnogo vrata i uskoro ulazimo u stan iza čijih se nalazi ponešto drugačiji prostor. Prvo što vidimo su police na kojima rastu travke intenzivno zelene boje. U idućem redu neke su manje, druge zelenkaste biljčice, za koje ćemo poslije saznati da su grašak u prvim fazama rasta, pa u trećem redu neke male, ali izgledom šarenije... sve do visine od najviše 15 centimetara.
Žetva na farmi
Stigli smo na dan kada je na ovoj farmi žetva.
- Ludnica je, moramo organizirati kombi za dostavu u Split - govori nekome Marijan Butković na telefon. Čim je završio razgovor, veselo nam se osmjehuje.
Sa suprugom Andreom Butković vodi farmu mikrozelenja kojim se opskrbljuju gotovo svi najbolji zagrebački restorani, kao što su Takenoko, Mano i Mano2, Time, Dubravkin put, Sherry’s Wines&Bites, Agava, Rougemarin, O’ Hara, Mundoaka, Tač, Bistroteka, Bistro 75, novi Green Hut, ali i splitski Perivoj i Zora bila koju su Dobra hrana i Jutarnji.hr proglasili najboljim hrvatskim restoranom.
Razgledavamo malene listove nekoliko vrsta rotkvica, izdanke graška, cikle, rikule, kreša, sve onako jedne kraj drugih izgledaju kao mini šuma. Iz stana koji je prilagođen novim potrebama puca odličan pogled na grad, najbolje se vide zgrade u Hećimovićevoj ulici, neboderi limenke na Knežiji, ali panorama zahvaća i šire područje grada, od katedrale do Arene.
U stanu od gotovo 65 četvornih metara glavna se prostorija koristi za uzgoj, jedna će soba tek postati spremište, a u trećoj, onoj s balkonom, ostaci su preostali nakon žetve ili neuspjeli primjerci koje spremaju za jedan drugi projekt, koji su pokrenuli nedavno, a vezan je za organski uzgoj izvan grada.
- Želimo uzgojiti biljke koje su slabije dostupne na tržištu, kao što je jestivi cvijet dragoljub - kaže Andrea Butković.
Na balkonu je također nekoliko biljaka, nekoliko “flanki”. Gradski seljak, naš domaćin Marijan Butković, odjeven u majicu sa znakom Zagora, trga jednu peteljku.
- Probajte, ovo je potočarka, prava. Samo da osjetite razliku prema onome što se inače nudi kao potočarka - kaže on.
Mesnatija biljka
I doista je po okusu ta biljčica znatno bogatija od onih s placa, a i oblikom je mesnatija. Zapravo je sve mikrozelenje koje smo probali imalo bogat, pun okus.
- U tome i je štos. Biljke su, dok su male, u punoj snazi koju trebaju za rast i tada su pune minerala, vitamina. Zato je i okus jedne malene stabljike intenzivan i jak i dok izraste, djelmično izgubi puni intenzitet okusa. Mikrozelenje ima oko 50 puta više u sebi sastojaka nego odrasla biljka - objašnjava Marijan.
I doista je iznenađujuće što jedna mala stabljika od dvadesetak centimetara ima okus jak gotovo kao da ste zagrizli pola rotkvice.
Noću biljke rastu pod lampama, reflektorima.
- Navečer spuštamo rolete i palimo svjetla, tada se tretiraju kao indoor uzgoj - rekla nam je Andrea Butković.
Prije nego što su osnovali farmu, o svojim su planovima obavijestili susjede u velikoj zgradi. Napravili su to da bi svi znali da tu pokreću OPG, što zakonom nije zabranjeno, ali i da slučajno ne bi došlo do zabune.
- Nismo željeli da netko pomisli da uzgajamo nešto drugo. Zato i dalje, kad nekoga znatiželjnog sretnem u liftu, pozovem: ‘Susjeda, dođite vidjeti’ - kaže Marijan Butković.
Biljke rastu u prozirnim posudama sa zemljom. Neke rastu brže, neke sporije, a među žurnijima su rotkvice koje, saznajemo, nije teško uzgojiti i do željene visine stižu za tjedan dana, za razliku od mini bosiljka, oko kojeg treba “titrati” da bi uspio. Način sadnje u plastičnim posudama pokazuju nam na primjeru kreša. Pitam ih za što je dobra ta biljka.
- Za jelo - odgovara Marijan uz smijeh.
- Sve su one dobre, zdrave, pune minerala, antioksidansa. Mlade su biljčice pune nutrijenata. Za brokulu se zna da je antikancerogena. Dobro je hraniti se takvim biljkama, prirodnim voćem i povrćem, sirovim povrćem i što manje jesti iz vrećica - kaže M. Butković.
Zamrznute kockice
Ipak naglašava da su oni daleko od onih koji bi propovijedali zdravu prehranu. I sami su, pričaju nam, skloni više tradicionalnoj prehrani, u koju će rado dodati i nešto zdravih sastojaka. Primjerice, u običnu zelenu salatu umiješaju i zelene mladice s njihovih polja na 17. katu zgrade. Uzgajaju oni i pšenicu za hladno prešane zelene sokove, koje nude kao zamrznute kockice, i to po narudžbama s Facebooka i preko prijatelja. Dostavljaju ih, ali to nije za široku prodaju.
Naime, poznato je da su proklijala zrna pšenice moćan biološki stimulans, sadrže niz supstanci, vitamine E, C, grupe B, ugljikohidrate, bjelančevine, biljna vlakna, minerale, naročito fosfor, kalcij, magnezij te ih mnogi koriste kao zdrav napitak. Također se ubrajaju i u jedan od zdravih trendova prehrane.
Pitam ih jesu li od svega i sami zdraviji.
- Pa, nismo bolesni. Puno se radi, u dostavi sam često, ponekad i do ponoći, ali ipak se već godinama osjećam dobro - odgovara Marijan.
Uzgojem se bave od 2013. godine, a sve je počelo kao hobi.
- Bili smo na putu u Londonu i u Sohou jeli u jednom od onih japanskih samoposlužnih restorana i tako je među tom hranom bila i jedna zdjela puna klica mungo graha. Jako nam se svidjelo i kad smo se vratili u Zagreb, željeli smo ih i dalje jesti, ali bile su teško dostupne i skupe. Tako smo počeli istraživati kako bi ih sami uzgojiti. Kad smo uspjeli polako smo probali i s drugom vrstom sjemenja. Frendovi su onda sve probali kod nas i isto su ih željeli jesti. Tako je lagano krenuo interes - opisuje M. Butković.
I tako su prvo na dugačkom balkonu u stanu u kojem stanuju i koji se nalazi četiri kata iznad njihove sadašnje farme uzgajali nekoliko vrsta klica i rotkvice od mini zelenja. Uskoro su na Malom placu, dok je bio još na tavanu, počeli prodavati klice i mini rotkvice.
- Imali smo već nekoliko restorana koji su povremeno od nas uzimali manje količine klica. A onda je jedan dan na placu do našeg štanda došao Marin Vanjak, vlasnik O’ Hare, i rekao: ‘Lijepo, lijepo klice, rotkvice... može, može’. Pitao sam koliko želi, a on je odgovorio: ‘Sve’. I to je bio taj trenutak, ozbiljni početak s restoranima - priča Marijan.
Svoj su OPG, zbog dostave, nazvali - Kliconoše. Mikrozelenje su počeli uzgajati godinu kasnije. Isprva opet više za sebe; prve urode fotografirali su i stavljali na Facebook, a uskoro su se počeli javljati vlasnici restorana.
Među prvima je bio Zoran Gajić, koji je tada bio u Rougemarinu i od njega je priča krenula, jer su kuhari povezani i uskoro ih se sve više javljalo - priča on.
Odlučili su posao povećati. Uz nešto ušteđevine i nasljedstva, u istoj su zgradi ove godine kupili stan za povećanje uzgoja.
- Gledali smo da taj stan bude do pet minuta pješice od nas. No, ispalo je da se jedan prodavao u istom ulazu - kaže Andrea Butković.
Iako im je sve tako nadohvat ruke, ističu da i u urbanoj poljoprivredi, jednako kao i u pravoj seoskoj, nema puno mjesta za odmor. Ponajprije zato što se mora stalno biti prisutan.
- Možda nam je srijeda prijepodne malo lakša, no već popodne počinje se vrtjeti čitava priča - rezanje bilja, prve dostave, gotovo svako jutro u 10 dostavljamo restoranima. A zatim sadnja novog bilja - govori Marijan Butković.
Ostatak vijesti pročitajte na portalu jutarnji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
