29-godišnji Matija Kopić iz Viljeva se naizgled ne razlikuje mnogo od svojih vršnjaka. Osim po tome što je samostalno razvio posao vrijedan nekoliko milijuna eura i zapošljava 45 ljudi, od toga desetak u SAD-u.
Mladić iz Viljeva, sela kod Donjeg Miholjca, nosi tenisice i Adidasovu trenerku kao svojevrsnu „uniformu“ generacije, a mladenački izgled prikriva bradom. U razgovoru odmjeren, odaje dojam čovjeka s unutarnjim mirom, ali prodoran i znatiželjan pogled otkriva da nipošto nije riječ o statičnoj osobi.
Činjenica da vodi posao vrijedan nekoliko milijuna eura i zapošljava 45 ljudi, od toga desetak u SAD-u, izdvaja ga iz mase njegovih vršnjaka koji zadnjih godina sreću i uspjeh traže po Njemačkoj ili Irskoj.
Matija Kopić tu činjenicu ne uzima kao dokaz o vlastitoj uspješnosti, jer je odlučio uspjeh ne mjeriti novcem. Usprkos pitanjima na koja je lako mogao odgovoriti brojkom, ne precizira i ne procjenjuje ni vrijednost Farmerona, tvrtke koju je pokrenuo 2011. godine i koja danas isključivo na američkom tržištu „vodi brigu“ o skoro milijun krava. A krave su nešto oko čega je Matija Kopić vrlo strastven i o njima priča radije nego o novcu.
Za sebe kaže da je „dečko koji je došao s farme i nada se da će se jednog dana na farmu i vratiti“. „Mislim da smo krivo shvatili uspjeh i za svakoga ponaosob to može značiti krajnje suprotne stvari. Ali ok, društvo je usmjereno na taj način, pa se valjda podrazumijeva da svi trebaju trčati u istom smjeru. Vjerujem da u svakome od nas čuči jedna kreacija i poriv za stvaranje i ukoliko se usudimo odazvati tom pozivu, mislim da svatko od nas može biti poduzetan, ne mislim pri tome na poduzetnika u klasičnom smislu te definicije“, opisuje Kopić svoju „filozofiju“ za koju ne taji da su joj korijeni u kršćanstvu.
Sve je počelo sa stadom koza
Korijene svog uspjeha vidi još u djetinjstvu kada je dobio zaduženje da se brine o manjem stadu koza. Njegova obitelj se bavila malim biznisom proizvodnje sira.
Još se kao srednjoškolac zaljubio u poljoprivrednu proizvodnju i informacijske tehnologije. Taj spoj dviju stvari koje na prvi pogled nemaju puno veze jedna s drugim, pokazao se kao pravi put ka uspješnom biznisu.
Farmeron je usmjeren na krajnjeg korisnika - velike farme krava koje proizvode mlijeko.
Radi se o velikim korporativnim sustavima, farmama s prosječno pet do deset tisuća životinja. Tvrtka prodaje „pametna“ rješenja i pristup upravljanju kako bi se riješili konkretni problemi koji se pojavljuju na farmama. Tehnologija omogućava promjenu načina razmišljanja i načina upravljanja resursima na farmi. Tako se postiže najveća moguća optimizacija uz smanjenje troškova i povećanje proizvodnje. No nije samo profit ono o čemu brinu u Farmeronu.
Njihovi principi rada i upravljanja su postavljeni prije svega na tri „sveta grala“ na kojima inzistiraju. Ekologija, održivi resursi i etično ponašanje prema životinjama je ono od čega ne odstupaju, pa iako postoji predrasuda da ti principi ne idu zajedno s visokom profitabilnošću, u Farmeronu su dokazali upravo suprotno.
„Ima puno motiva, od priznanja, novca, samoostvarenja, ali na kraju dana ostaje jedna želja da se pomogne tom proizvođaču u jednom turbulentnom periodu za svjetsku poljoprivredu gdje je potrebno proizvoditi više, ali pametnije i s manje potrošenih resursa, a opet držeći se nekih prirodnih i u mome svjetonazoru Božjih zakona, koji osiguravaju da se jedni prema drugima, prema zemlji i životinjama ponašamo odgovorno zbog budućih generacija“, priča Kopić o motivima koji ga tjeraju naprijed.
Njihov kompleksan posao zahtijeva znanja koja izlaze izvan okvira programerskog posla pa Farmeron zapošljava ljude i koji su vodili neke od najvećih farmi u jugoistočnoj Europi, doktore životinjskog nutricionizma... No i uz vrhunski obrazovan kadar, prosjek starosti zaposlenika je oko 30 godina. Kopić kaže kako u tvrtci vlada poprilično „obiteljska atmosfera“ i da skoro nemaju veliki protok ljudi - tko jednom dođe, taj uglavnom i ostaje. To govori dovoljno o uvjetima rada u Farmeronu.
„Uopće se ne fokusiramo na Europu, jer smo se odlučili baviti najvećim i najkompleksnijim sustavima na svijetu“, kaže Kopić i objašnjava odluku da odmah „pokore“ Ameriku jednostavnom logikom da će oni standardi koje prihvate veliki igrači na tržištu ubrzo stići i do onih srednjih i manjih kada se pokažu kao efikasni.
Usprkos uspjesima, u Farmeronu ne miruju i trenutno imaju nekoliko pilot-klijenata u Kini koja je ogromno tržište u konstantnom usponu. „Na tom tržištu vidimo golem prostor i potencijal za suradnju“, kaže osnivač Farmerona.
Uspjeh bez države
Prosječan hrvatski poduzetnik uglavnom očekuje „da država nešto napravi“ i stvori „okvir za poslovanje“. Matija Kopić od države ne očekuje ništa, osim da se što manje miješa u njegov posao. „Toliko sam udaljen od naših hrvatskih prilika, da uopće ne mogu dati odgovor na to pitanje.
Budući da poslujemo u Americi, nisam uopće bio 'umočen' u te priče o nastojanju države da nam pomogne ili ne pomogne. Iskoristili smo neke poticaje kod zapošljavanja mladih ljudi i oslobođenja od davanja kroz neko vrijeme i za to sam zahvalan. Ne očekujem od države ništa više. Ne mislim da je država dužna ili da mora nešto učiniti za mene. Da se bavim tim stvarima i takvom vrstom frustracija to bi pojelo puno moje dnevne kreativne energije“, kaže Matija Kopić.
Ostatak vijesti pročitajte na portalu poslovni.hr