Ako dobiju otkaz, znaju da će im novi šef plaćati puno manje

Oporavak američkog gospodarstva nije baš najbolje sjeo onim radnicima koji su otpušteni, a sada traže novi posao. Naime, žele li se zaposliti, prisiljeni su prihvatiti mnogo manje plaće.

Stručnjaci ističu kako je ovaj oporavak gospodarstva nakon recesije, najslabiji od svih oporavaka još od Velike depresije.Samo je 56 posto Amerikanaca otpuštenih u razdoblju između lipnja 2009. i prosinca 2011. do početka ove godine uspjelo pronaći novi posao. Od onih sretnika koji su uspjeli pronaći posao, više od pola moralo ih je prihvatiti nižu nadnicu. Jednoj je trećini tih radnika ponuđena plaća manja i do 20 posto ili više od toga.

Brojčani podaci o broju novozaposlenih bili bi i niži ako bi se računali samo oni koji su se uspjeli zaposliti na puno radno vrijeme. Ovaj izvještaj vrlo dobro ilustrira lošu situaciju u kojoj se našlo američko tržište rada nakon velike recesije, koja je službeno završila u lipnju 2009. godine. Zabilježeno je i kako su plaće mnogo manje, iako je nakon oporavka gospodarstva kreirano oko tri milijuna novih radnih mjesta.

Ovi bi podaci mogli biti i vrlo neugodni za aktualnog američkog predsjednika Baracka Obamu, kojeg u studenom čekaju novi izbori. Naime, stopa nezaposlenosti u SAD-u trenutno je 8,3 posto, a nijedan se američki predsjednik još od Drugog svjetskog rata nije suočio sa stopom nezaposlenosti koja bi bila iznad 8 posto. Kad je 1976. godine Gerald Ford izgubio predsjedničke izbore od Jimmyja Cartera, stopa nezaposlenosti bila je 7,8 posto. Ta činjenica Obami baš i ne ide u prilog.

Otpuštenim je radnicima uvijek vrlo teško pronaći novi posao, no još otkako od 1984. američka vlada prati ove podatke, ljudima dosad nikad nije bilo toliko teško pronaći novi posao u godinama oporavka od krize nego prethodne tri godine. A ni rezovi nadnica nisu bili baš toliko drastični.

Tako je, primjerice, u razdoblju sporog gospodoarskog oporavka od 2003. do 2005. godine oko 70 posto otpuštenih radnika uspjelo pronaći novi posao (u usporedbi sa sadašnjih 56 posto).

Američka vlada svake dvije godine ažurira podatke o otpuštenim radnicima, a u obzir su uzeti samo oni radnici koji su na radnom mjestu s kojeg su otpušteni proveli barem tri godine. Dakle, radi se o zaposlenicima sa stabilnim karijerama.

Jedan od nesretnika koji je izgubio posao je i informatičar Andrew McMenemy, koji je radio u jednoj softverskoj kompaniji i godišnje je zarađivao oko 80.000 dolara. On je jedan od 80 posto radnika te kompanije koji su u ožujku 2010. godine izgubili svoj posao. Andrew danas zarađuje 9,15 dolara po satu, a radi za Apple. Zadatak mu je pružanje tehničke podrške, radi od doma, nema nikakvih beneficija...i živi sa ocem.

"Uskoro ću navršiti 53 godine i moram živjeti sa ocem. Više sam zarađivao u srednjoj školi", požalio se McMenemy.

Od 2009. do 2011. godine je oko 6,1 milijuna ljudi izgubilo svoj posao, stoji u izvješću. To je malo manje od prethodnog razdoblja za koje je izvješće napravljeno (2007. - 2009.), kada je broj otpuštenih radnika iznosio 6,9 milijuna. Ipak, to je i dalje drugi najveći broj otpuštenih radnika nakon 1984. godine.

"Iako je udio otpuštenih radnika koji su uspjeli pronaći posao veći u odnosu na razdoblje ranije, to nipošto nisu normalne razine za godine gospodarskog", upozorava Henry Farber, profesor ekonomije na sveučilištu Princeton.

Ekonomist i direktor Centra za ekonomska i politička istraživanja, Dean Baker, ističe kako su ovi podaci zaista poražavajući. Baker navodi kako je samo 15 posto onih radnika (otpuštenih u razdoblju 2009. do 2011. godine) koji su sada ponovno pronašli posao sa istom ili višom nadnicom. Taj je udio tri godine prije recesije iznosio 25 posto. 2007. godine je bila mnogo veća vjerojatnost da pronađete posao sa istom ili višom nadnicom, ističe Baker.

Stručnjaci ističu kako je ovaj oporavak gospodarstva nakon recesije, najslabiji od svih oporavaka još od Velike depresije. To pokazuju i visoke stope nezaposlenosti. Slab ekonomski rast, vrlo labava osobna potrošnja, a zbog inflacije su prihodi manji čak i onima koji imaju posao.

U izvještaju američkog Odjela za rad navedeno i kako je, od onih koji su u razdoblju krize izgubili radno mjesto, muškarcima bilo lakše doći do novog posla. Ponajprije zato jer je bila velika potražnja za radom u onim područjima u kojima dominira uglavnom muška radna snaga. To su rudarstvo i proizvodnja. Suprotno od toga, zapošljavanje u tipično ženskim djelatnostima, poput administracije, bilo je ispod prosjeka.

To ne iznenađuje Kim Ponto, koja je posao izgubila u studenom 2009. godine. Radila je kao izvršni asistent i voditelj ureda u jednom poduzeću za dizajn interijera. Kim ima 50 godina i dvije godine nakon što je otpuštena uspjela je pronaći novi posao. Sada radi u trgovini namještaja, a plaća joj je otprilike upola manja. Ističe kako ima zdravstveno osiguranje, no na premije može zaboraviti. Kim napominje kako je ovo samo privremeni posao dok ne pronađe nešto bolje. Poslala je molbe za neke uredske poslove, no konkurencija je žestoka, navodi.

"Uvijek sam radila puno radno vrijeme i primala beneficije. Izgleda da sada to stvar prošlosti. To čovjeku zaista ruši samopouzdanje", tužno je zaključila Kim.