Ako se prihvati prijedlog predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa da se Europska unija za nekoliko godina ustroji kao federacija nacionalnih država, ovlasti institucija EU-a još će se povećati.
Lobisti se ne moraju upisati u Registar transparentnosti EU-a.Velika koncentracija moći u Bruxellesu, u kojem je i sjedište NATO-a, privlači mnoge ljude koji žele utjecati na odluke koje se tu donose. Iako se u medijima Bruxelles spominje kao “špijunska prijestolnica”, ne treba zanemariti ni velik utjecaj lobista. Među lobističkim organizacijama koje djeluju prema institucijama EU-a, oko dvije trećine njih isključivo predstavlja interese poslovne zajednice, oko dva posto interese sindikata, a neke zastupaju “mješovite” interese.
Da bi građani bili sigurni da na institucije EU-a na nedopuštene načine ne utječu “ljudi iz sjene”, potrebno je da javnost bude informirana tko lobira, na kojim područjima i koliko se novca na to troši. Nakon što se pokazalo da postoji prostor za nedopuštene radnje pod krinkom lobiranja, pravila su se pooštrila, ali još uvijek postoje rupe koje treba što prije zatvoriti.
U Registar transparentnosti EU-a − koji su prije nešto više od godinu dana zajedno pokrenuli Europski parlament i Europska komisija kako bi lobističke aktivnosti u Bruxellesu bile transparentne − lobisti se ne moraju upisati. To moraju samo oni koji žele dobiti propusnicu za ulazak u Europski parlament. Do kraja lipnja registriralo se 5150 lobističkih organizacija.
Registriranje bi moralo biti obvezno, te uključiti i organizacije koje djeluju prema Vijeću EU-a. Savez za pravila o transparentnom i etičnom lobiranju (Alter-EU) smatra da bi se trebalo točno napisati za što se lobira i koliko se na to troši. Više od 50 upisanih organizacija napisalo je da na lobiranje troši manje od jednog eura godišnje. Na početku ove godine uveden je Kodeks ponašanja za zastupnike u Europskom parlamentu, prema kojemu su dužni dostaviti izjave o financijskim interesima.
Zastupnici u pravilu izjave pišu na svojem jeziku, a gotovo dvije trećine napisano je rukom. Udruga “Friends of Earth Europe” smatra da bi trebale biti prevedene barem na engleski, francuski i njemački, da bi podatke trebalo unijeti u bazu podataka dostupnu preko interneta, te da bi Savjetodavni odbor trebao aktivno istraživati jesu li podaci točni.
Gotovo 13 posto zastupnika nije navelo ni jedno zaposlenje tri godine prije stupanja na dužnost, a gotovo 12 posto eurozastupnika priložilo je prazan formular. Neki, pak, izjavu nisu shvatili ozbiljno. Jens Rohde, danski liberalni demokrat, napisao je da je prije nego što je postao eurozastupnik bio “gospodar svemira” s mjesečnom plaćom većom od 10000 tisuća eura.
Talijanski zastupnik iz redova Europske pučke stranke Antonio Cancian naveo je samo “djelatnosti” i “sudjelovanja”. Gotovo 16 posto zastupnika, 118 od njih 754, prijavilo je plaćenu aktivnost uz zastupničku, a 19 zastupnika iz te skupine nije navelo koliko su za to plaćeni.
Šest posto eurozastupnika, odnosno njih 46, prijavilo je da od dodatnih poslova godišnje prima više od 5000 eura. To se uglavnom odnosi na tantijeme za knjige, naknade za predavanja i sudjelovanja na konferencijama, medijska pojavljivanja i novinske članke. Više od pola zastupnika prijavilo je članstvo u upravama ili odborima, a 39 posto njih prijavilo je više od tri takve pozicije.
Udjele u tvrtkama ili partnerstvima ima 45 zastupnika, a 21 zastupnik ima druge financijske interese koji mogu utjecati na obavljanje dužnosti. Udruga “Friends of Earth Europe” smatra da bi zastupnici koji imaju udjele u tvrtkama koje djeluju u područjima zakonodavne djelatnosti Europskog parlamenta trebali objaviti koji su to udjeli.
Uzeli mito od novinara
Novinari britanskog Sunday Timesa razgovarali su s više zastupnika u Europskom parlamentu glumeći da su lobisti, te su im nudili “naknadu” za “guranje” amandmana na pojedine prijedloge zakona EU-a. Na “baketinu” Sunday Timesa uhvatila su se trojica zastupnika, i to austrijski demokršćanin Ernst Strasser, bivši austrijski ministar unutarnjih poslova, slovenski socijaldemokrat Zoran Thaler, i rumunjski socijaldemokrat Adrian Severin.
Strasser i Thaler su, iako i dalje tvrde da su nevini, dali ostavke na eurozastupnička mjesta, dok je Severin ostao zastupnik, ali su ga socijaldemokrati izbacili iz svoga kluba. Ernst Strasser je nakon istrage u Austriji optužen da je prihvatio ponudu da za predlaganje amandmana dobije 100.000 eura godišnje i prijeti mu 10 godina zatvora.