'The New York Times'

Blijedi američki san novih generacija

Rijetko se mijenjala dnevna rutina Scotta Nicholsona, dvadesetčetverogodišnjega nezaposlenog diplomca Sveučilišta Colgate u Hamiltonu u državi New York, na kojem je osvojio dekanovu nagradu za izvrstan akademski uspjeh.

Svako je jutro provodio u kući svojih roditelja, pretražujući internetske stranice za zapošljavanje kako bi našao odgovarajući posao. Kad bi našao zanimljiv oglas, poslao bi životopis i molbu, i tako četiri ili pet puta tjedno, tjedan za tjednom. U proteklih pet mjeseci samo se jedna molba ostvarila. Nakon nekoliko razgovora Hanover Insurance Group u obližnjem Worcesteru ponudio mu je mjesto pomoćnika procjenitelja naknade u osiguranju s godišnjom plaćom od 40.000 dolara. No i prije službene ponude Scott Micholson je odlučio da neće prihvatiti posao. Umjesto da mlade godine potrati na trulom poslu, smatrao je da je bolje pričekati bolji posao u kojem bi mogao iskoristiti znanje stečeno na fakultetu i započeti karijeru na pravi način. "Više me brine razgovor koji me čeka s roditeljima nakon što sam odbio ovaj posao nego samo odbijanje posla", rekao je tada. Naročito je napet bio zbog razgovora s ocem. Dok Scott vjeruje da bi mu posao u osiguravateljskoj tvrtki bio smetnja u karijeri, njegov otac David Nicholson (57), naviknut na bolja vremena i lakšu pokretljivost, smatra da bi takvo radno mjesto bilo dobra prilika. Jedanput kad uđeš u svijet posla, kako ga je otac uvjeravao, prilike će se same stvarati, što se dogodilo ocu koji je tijekom 35 godina rada došao do mjesta glavnog direktora tvrtke koja se bavi proizvodnjom. "Manevrirali smo i nismo se brinuli kamo bi nas manevriranje moglo odvesti", prepričava otac. "Znali smo da će dovesti do nečega dobrog." Kako bi se generacijski jaz dodatno zamršio, Scottov djed William S. Nicholson, veteran Drugoga svjetskog rata i umirovljeni burzovni mešetar, svjedoči, kako kaže, gubitku prevlasti nekoć moćnoga američkoga gospodarskog aparata. Djed nagovara nezaposlenog unuka da ode u inozemstvo - "na Zapad", moglo bi se reći. "Mislim da nisam posve shvatio koliko je teška situacija u kojoj radno sazrijevam", govori Scott gotovo kao glasnogovornik generacije od 18. do 29. godine, takozvanih milenijaca, kod kojih se stopa nezaposlenosti od 14 posto približava onoj iste dobne skupine tijekom Velike depresije.

Ubrzo ga je zahvatio optimizam koji je, prema pomalo uvrnutim rezultatima anketa, tipičan za današnje milenijce. No za mlade odrasle ljude izgledi za radno mjesto, čak i ako su fakultetski obrazovani, nikad nisu bili ovako tmurni. Prema Zavodu za statistiku rada, osim 14 posto nezaposlenih koji traže posao postoji i 23 posto onih koji i ne traže zaposlenje. Ukupan zbroj od 37 posto najveći je u proteklih trideset godina i podsjeća na tridesete godine prošlog stoljeća. U toj dobnoj skupini bolje prolaze fakultetski obrazovani. Međutim, gotovo 17 posto njih je nezaposleno ili u potrazi za poslom, što je rekordna brojka unatoč činjenici da mnogi pohađaju poslijediplomski studij. Stopa nezaposlenosti mladih s visokom stručnom spremom od 5,5 posto gotovo je dvostruko veća od one prije recesije 2007. godine, i najviša, zbog porasta od gotovo dva posto, otkako je Zavod za statistiku 1994. počeo pratiti one s najmanje četverogodišnjim visokim obrazovanjem. Zasad se Scott Nicholson ne može pohvaliti uspješnim pričama koje su obilježile karijeru njegova oca i djeda. Kažu da su im u početku više pomogle veze nego upornost - oca je 1976. godine zaposlio prijatelj koji je otvorio svoju tvornicu, a djedu je 1946. pomogao prijatelj iz vojske, čiji je punac bio vlasnik brokerske tvrtke u Worcesteru i tražio novog mešetara. Od takvih slučajnih početaka razvile su se dugotrajne karijere. David Nicholson, glavni direktor tvrke koja se bavi izradom alata, i dalje je aktivan u sektoru proizvodnje. William Nicholson 48 je godina proveo kao burzovni mešetar i tako dočekao mirovinu. Mnogi milenijci koji su se našli u škripcu oslanjaju se na roditelje, pa tako i Scott Nicholson. Tijekom prve recesijske godine, 2008. godine, postotak kućanstava u kojem žive najmanje dvije generacije porastao je za gotovo jedan posto, na 16 posto, kako tvrdi Istraživački centar Pew. Vrhunac od 24,7 posto dosegnut je na kraju Velike depresije 1940. godine, a najniža točka od 12 posto 1980. godine. Scottov brat David (26) prije tri godine dobio je odličan posao u osiguravateljskoj tvrtki u Bostonu. Zarađuje 75.000 dolara godišnje o kojima Scott sada može samo sanjati. Početkom prošlog mjeseca Scott se preselio bratu, a roditelji plaćaju Scottov dio stanarine koja iznosi 2000 dolara, dok im 31. kolovoza ne istekne zajam.

Louis Uchitelle

Tagovi: američka kriza, Amerika, Amerikanci
Utorak, 17.08.2010. / poslovni.hr