Dva milijuna radno sposobnih ljudi u Srbiji nema nikakav posao, ali ni želju da ga nađe. Najčešći su razlozi “osobne prirode”, ali i bolest te produženo školovanje.
Podaci do kojih je došao Republički zavod za statistiku pokazuju da se posla u bližoj budućnosti sasvim sigurno neće prihvatiti 1,355.159 žena i 898.134 muškaraca. I dok s jedne strane država oglašava uzbunu zbog deficita radnih mjesta, s druge strane čak je tri puta više nezaposlenih koji uopće ne žele posao od onih koji svoju šansu čekaju na zavodu za zapošljavanje. U Nacionalnoj službi za zapošljavanje kažu da je na njihovim popisima u lipnju bilo 746.848 prezimena, ali dodaju i da među njima svakako ima i onih koji zapravo ni ne traže posao već koriste svoje pravo na zdravstveno osiguranje, naknade, prijevoz i slično. A koliko je takvih, ne usuđuju se precizirati. Beograđani su, u odnosu na ostatak Srbije, uglavnom davali različita opravdanja za svoju nemotivaciju da se zaposle. Tako su Vojvođani i stanovnici centralne Srbije svoju nezaposlenost dvostruko češće objašnjavali “zdravstvenim razlozima” i “gubitkom nade” nego što su to činili Beograđani, dok su iz glavnog grada svoju neaktivnost na tržištu rada uglavnom obrazlagali željom da se školuju ili time da žive od mirovine.