PROGNOZA ZA RAZVIJENI SVIJET

Dvostruko više nezaposlenih do kraja 2012.

Tko radi, boji se gladi, mogla bi zvučati legendarna deviza u novom ruhu. Međunarodna organizacija za rad pripremila je izvještaj za ministre zemalja G20 u kojem ih upozorava na moguću katastrofu nezaposlenosti do konca iduće godine. Od 2008. zbog globalne je krize 20 milijuna ljudi izgubilo posao. Za godinu dana ta bi brojka mogla biti 40.

Masivno otpuštanje ljudi izraz je koji se koristi u novom izvještaju o svjetskoj (ne)zaposlenosti Međunarodne organizacije za rad, a koji je ista pripremila za ministre rada zemalja G20 okupljenih jučer na samitu u Parizu. Uslijed recesije od prije tri godine, 30 milijuna ljudi izgubilo je posao, od toga 20 milijuna u zemljama skupine G20, posebice Kini. Ukoliko rast zaposlenosti bude ispod jedan posto godišnje, što je izvjesna mogućnost (sada je na 1,3), do kraja 2012. krizno nezaposlenih u G20 biti će 40 milijuna, stoji u izvještaju.

'Stvaranje radnih mjesta mora postati prvi makroekonomski prioritet. No, rast zaposlenosti od manje od jedan posto ne može se isključiti ako uzmemo u obzir usporavanje svjetske ekonomije i anemični rast predviđen za članice skupine G20', pišu u Međunarodnoj organizaciji za rad.

Neobećavajućom statistikom nezaposlenih pozabavio se i The Economist u jednom od nedavnih brojeva, upozoravajući da budućnost donosi sve dublje podjele između onih visokospecijaliziranih koji primaju ili će primati i po deseterostruko veće plaće od prosjeka od ostatka populacije koja će preživljavati od niza potplaćenih part-time poslića. Nestaje ogroman dio sigurnih uredskih zaposlenja (white collar) od kojih je živjela srednja klasa. Štoviše, nesmiljeno raste broj dugoročno nezaposlenih. U SAD-u činili su tek deseti dio sveukupnih žitelja burze u 2007. Danas ih je 30 posto. Dvostruko više ih je i u Irskoj i Španjolskoj.

No, najviše od svega boli činjenica što su kao prve žrtve financijskog cunamija pali mladi ljudi. Mlađi od 25 godina u Španjolskoj su nezaposleni sablažnjivih 44 posto. Pred četiri godine bilo ih je tek 17,5. Prosjek njihove nezaposlenosti u zemljama OECD-a jednako je poražavajući – 12,5 posto, navodi The Economist, čemu posebno uz Španjolsku pridonose Irska (27,9 posto), Italija (27,8 posto) i Francuska (23,3 posto).

Razloga je nekoliko. U Španjolskoj je zakon o radu olakšao poslodavcima otpuštanje mladih ljudi. Jednako tako i u Francuskoj. Mnoga su radna mjesta otvarana uz subvenciju vlade na godinu-dvije, te bi poslodavac nakon tog roka, umjesto da unaprijedi zaposlenog, uručivao otkaz. U Kini je pak ključni problem izostanak sindikata koji bi se borili za prava radnika umjesto da služe kao servis za informacije i administrativni savjeti potpuno pod ingerencijom Komunističke partije. Kada je recesija pokosila mnoge srednje velike pogone i inozemne narudžbe su presahnule, kineski su poslodavci jednostavno i bez zakonskih posljedica otpustili radnike bez ikakve mogućnosti žalbe, naknade ili čak plaćanja odrađenih mjeseci.

Rastuća nezaposlenost bi mogla presuditi i Obaminoj budućnosti u Bijeloj kući. U SAD-u je na rekordnih devet posto. U 2008. bila je pet. Također, perspektiva otvaranja novih radnih mjesta u idućoj godini je ispod jedan posto, baš kao i u Italiji, Francuskoj, Južnoafričkoj Republici, Kini i Indiji – najzaslužnijima za eventualni masovni odron radnih mjesta u idućoj godini.

Priroda zaposlenja, osim za ekstra talente u investicijskim fondovima, Silikonskoj dolini ili na probranim izvršnim mjestima, kreće se u smjeru fleksibilnih manjih poslova – freelance, pola radnog vremena, brza izmjena poslodavaca. Paradoks da poslodavci ne mogu popuniti radno mjesto premda su milijuni na burzi bit će sve izraženiji. Setovi traženih kvalifikacija sve su specijaliziraniji i manjina koja ih posjeduje nalazi se u izvanrednoj pregovaračkoj poziciji. Pored toga, pojavio se i totalni predator lokalnih tržišta rada – outsourcing. Sve više kompanija upošljava copyrwritere, programere, pa čak i administrativno osoblje na drugom kraju globusa, u Indoneziji ili Pakistanu, koje im za 10 posto cijene i na daljinu obavlja zadatke.

Poboljšavanje radne dijagnoze visokorazvijenih zemalja iziskuje duboke strukturne reforme, počevši od sustava obrazovanja. Stvar neizvediva u nekoliko godina. Pretpostavka o masovnom otpuštanju praktički postaje zaključak.