Glavni uzroci krize još nisu uklonjeni!

Nitko nije izbjegao krizni potres ni ostao bez ožiljaka.

U Americi, gdje je kriza i počela, prošli je Božić po mnogo čemu bio poseban. Tradicionalno bogato okićeno božićno drvce ispred Rockefellerova centra i sjaj newyorških dućana željeli su sugerirati da je »sve u redu«, kao i obično prije Božića. Ali, ništa nije bilo ni u redu niti uobičajeno. Cijene nikad nisu bile niže, sniženja na rasprodajama su iznosila i 70 posto, prodavalo se samo da se proda, jer trgovci nisu znali što ih sutra čeka. George Bush već je bio jednom nogom izvan Bijele kuće, a Barack Obama tek se trebao useliti. Recesija je pogodila najveće svjetsko gospodarstvo, a zvonko najavljivani summit najmoćnijih ljudi svijeta pretvorio se u veliku pričaonicu nakon koje su svi otišli na svoje strane, bez dogovora o tome kako pobijediti krizu. Počela je 2009., najneizvjesnija godina za svjetsko gospodarstvo od velike ekonomske krize tridesetih godina prošlog stoljeća. I onda, brže nego što se kriza uopće pojavila, velika svjetska gospodarstva pokazivala su, već ovog ljeta, znakove oporavka! Nije se ponovilo vrijeme iz Velike depresije kad je kriza trajala od 1929. do 1933. i kad je svaki četvrti Amerikanac ostao bez posla, a prosječne nadnice pale za 60 posto. Iako je trajala kraće, ova kriza po svojoj razornoj moći nije bila manje opasna. Gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg samo je nemoćno kimnuo glavom: »Svi smo mi krivi, međusobno smo neprijatelji. Već duže diljem svijeta razvijamo ekonomiju prevelikog opsega za koju smo znali da će se urušiti«. Tko je znao, a tko nije, danas je teško reći. Začudo, vojska financijaša i ekonomskih stručnjaka nije predvidjela stampedo, koji je počeo prošle godine da bi bio nekako zakrpan ove.

Nitko krizu nije izbjegao ni ostao bez posljedica. Naivni su u početku mislili da je to isključivo proizvod bogatih, da bi se kriza nevjerojatnom brzinom prelila na sve zemlje. Na neke izrazito jako, poput Islanda, baltičkih zemalja, na neke manje, poput Poljske. Posljednja u nizu je Grčka, kojoj je zaprijetio i klasični bankrot. Pitanja je cijele ove godine bilo bezbroj. Kako je moguće da slom jedne američke banke povuče cijeli svijet prema dnu? Je li liberalni kapitalizam umro i što dobro ili loše donose državne intervencije? Koji su najbolji recepti u borbi protiv krize: potrošnja ili štednja, veći ili niži porezi?

Svatko se odlučio za svoj model. Mađari su u lipnju pozvali sto najbogatijih poduzetnika da dio svog bogatstva daruju nacionalnom fondu za borbu protiv ekonomske krize. Slovenci, potkraj godine, razvlašćuju svoje tajkune oduzimanjem dionica. Nijemci potiču potrošnju, a država nagrađuje obitelji s djecom. Danska je pronašla rješenje u osnivanju dugoročnog državnog fonda za održavanje financijske stabilnosti. Ako je za neke kriza prošla, a brojke pokazuju da američko gospodarstvo ipak bilježi pomake prema gore, a jake europske države su izašle iz recesije, mnoge pouke ostaju. Prije svega ona da glavni uzroci ove krize nisu uklonjeni. Dakle, ona se može vratiti, a ugledni stručnjaci kažu da će biti veća i jača od sadašnje. Alan Greenspan, bivši direktor američkih Federalnih rezervi, procjenjuje: »Kriza će se vratiti, ali bit će drukčija«. Na tu opasnost upozorava i najmoćniji čovjek svijeta, Barack Obama, zalažući se za drastične reforme koje nije lako provesti. Kriza je dodatno pogoršala i stanje ljudskih prava u svijetu, pa je još veći jaz između bogatih i siromašnih. Neuspjeh UN-ove konferencije o klimi u Kopenhagenu najzorniji je dokaz tome. Globalno siromaštvo i glad u velikom su porastu u svijetu. Austrijanci izvješćuju da je ekonomska kriza dovela do naglog porasta nasilja u obitelji. Kad je guverner američke Središnje banke Ben Bernanke ljetos objavio da se globalno gospodarstvo počinje oporavljati, mnogi su to dočekali puni optimizma i nade. »Neki iz ove ekonomske krize nisu izvukli pouku«, kazao je Obama i upozorio na opasnost od preuranjenog opuštanja. Zato su predviđanja za iduću godinu nezahvalna.
»Stari načini koji su doveli do ove krize ne mogu opstati. Činjenica da su se neki tako spremno vratili njima potvrđuje neophodnost izmjena, i to odmah«, Obamine su riječi na Wal Streetu, na godišnjicu izbijanja krize koja, htjeli to priznati ili ne, još trese svijet.

Velika depresija
Tek godine koje dolaze pokazat će koje su prave posljedice izbijanja ove krize. Velika depresija koja je počela crnim utorkom 29. listopada 1929. godine donijela je i brojne posljedice, koje su se osjećale dvadesetak godina poslije završetka krize. Vladala je nestašica, glad, nezaposlenost, siromaštvo i bolest. Najviše su stradali mali i siromašni,
a bogati i moćni lakše su prebrodili krizu.