Prijava
Traži
Demografsko starenje je nedoživljen fenomen u ljudskoj povijesti, a 21. stoljeće bi moglo biti stoljeće još bržeg starenja. Premda je starenje stanovništva proces koji je obilježio 20. stoljeće, tek se u posljednja dva desetljeća o demografskom starenju sve češće govori kao o problemu ili izazovu. Demografske promjene u Europi se intenziviraju i obilježava ih sve manji broj djece i mladih te povećanje očekivanog trajanja života, no posljedice takve demografske tranzicije imat će veliki utjecaj na gospodarstvo i društveni razvoj u većini razvijenih zemalja.
Demografsko starenje uglavnom je potaknuto nižim fertilitetom (tzv. starenje odozdo) i nižim mortalitetom (tzv. starenje odozgo). Opadanje fertiliteta bilo je glavni uzrok demografskog starenja tijekom prve demografske tranzicije, no danas je taj uzrok u razvijenim zemljama manje bitan nego ranije. U njima je starenje odozgo, koje je u velikoj mjeri posljedica povećanja dugovječnosti, važniji razlog zašto je populacija sve starija. Bonus u obliku duljeg očekivanog trajanja života može se kvantificirati na otprilike 2,5 godine po desetljeću, tri mjeseca po godini odnosno 6 sati na dan. Ako bi se dinamika rasta očekivanog trajanja života u razvijenim zemljama tijekom 21. stoljeća nastavila kao i u proteklom stoljeću, većina djece rođene u 21. stoljeću u najrazvijenijim europskim državama doživjela bi stotu. Vrlo dugi životni vijek više ne predstavlja daleku budućnost, on je vjerojatno sudbina većine ljudi koji žive danas u razvijenim zemljama.
Niti u Hrvatskoj situacija nije ništa drugačija. Stariji ljudi iz godine u godinu čine sve veći udio stanovništva Hrvatske, i po udjelu starijih (65+) u stanovništvu Hrvatska se nalazi na samom svjetskom vrhu.
Prema nedavno objavljenim projekcijama Ujedinjenih naroda do 2030. godine otprilike svaki četvrti stanovnik Hrvatske imat će 65 i više godina, a do sredine stoljeća polovina stanovništva Hrvatske bit će starija od 5o godina.
Te brojke bi mogle biti dosegnute i ranije ako se nastave trenutni demografski trendovi (niski fertilitet i pojačano iseljava-nje mlađe populacije). Stoga ne čudi zašto je pozomost kreatora i nositelja različitih javnih politika usmjerena na demografske promjene koje će zasigurno uvelike diktirati smjer i intenzitet budućeg ekonomskog socijalnog razvoja.
Ukoliko pitamo ljude oko sebe što znači biti star, većina će povezati starenje s fizičkim promjenama poput sijede kose, bora na licu, problemima sa sluhom, vidom, otežanim kretanjem i gubitkom pamćenja. No za državu i društvo starenje je više socijalni nego biološki fenomen. U prošlosti su ljudi uglavnom odlazili u mirovinu kad bi osjetili zdravstvene probleme.
Danas ljudi koji se umirove sa 65 godina zdravstvene poteškoće počinju osjećati tek u kasnijim godinama i još uvijek su sposobni za rad. Često se kaže, star si onoliko koliko staro se osjećaš. No kada bi demografi tu uzrečicu doslovno interpretirali, morali bi odustati od svog posla, jer teško bi mogli točno izračunati osjećaje ljudi o tome koliko staro se osjećaju. S napretkom u zdravstvu i produljenju očekivanog trajanja života, mjerenje demografskog starenja predstavlja problem za demografe, jer značenje doživlje-nih godina se s vremenom promijenilo. Trebaju li, bez obzira na poboljšanja u zdravlju i dugovječnosti, 65-godišnjak prije 100 godina i danas biti tretirani jednako?
Svakako ne. Primjerice, 6o-godišnjak danas ima približno isto očekivano trajanje života kao 4o-godišnjak prije 200 godina. Stariji ljudi danas su aktivniji nego prijašnje generacije. Danas stariji redovno rade one poslove koji su prije bili rezervirani samo za mlađe. Današnji stariji imaju manje ograničenja (invalidnosti) nego ljudi iste dobi u ranijim desetljećima, a postoje i neki dokazi o tome da se i opadanje kognitivnih funkcija odgodilo. Uz korištenje novih znanstvenih spoznaja lakše će biti educirati javnost o mogućim poboljšanjima u zdravlju i dugovječnosti.
Polagane i predvidljive promjene u dobi umirovljenja npr. opravdane povećanim brojem godina zdravog života može biti politički prihvatljivije od naglih promjena pravdanih proračunskim ograničenjima. Nedavna financijska i gospodarska kriza pojačala je utjecaj demografskog starenja. Države članice Europske unije pokušale su brzo reagirati i prilagoditi se promjenama na tržištima rada. To su učinile kroz različite reforme poput poticanja što većeg broja ljudi da rade duže, a to je rezultiralo povećanjem dobne granice za umirovljenje. Glavni cilj te mjere bio je poboljšanje ravnoteže između aktivnog i umirovljenog stanovništva.
Ostatak vijesti pročitajte na portalu jutarnji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
