U vremenu kada se veliki dijelovi budžeta firmi troše na reklamne kampanje i PR-ove sumnjiva dometa, činjenica je da su i kvalitetna moderna kompanijska glasila, pogotovo ona na internetu, nezobilazan dio dugoročne PR politike tvrtki.
Od "plahti" do svježih vjetrova
Sjećate se socijalizma? Malo rada prema maksimi: "Nitko me ne može tako malo platiti, koliko malo ja mogu raditi", radnički savjeti, tvornička odmarališta u Kraljevici, prvenstva prehrambene industrije u odbojci, svinjske polovice, tvornički listovi. Da, i tvornički listovi. One sive, sumorne tiskovine koje su posvećivale i po četiri stranice spomenutom prvenstvu u odbojci, ili u svom "ekonomsko-političkom" dijelu tiskale beskrajne plahte odluka sekretara Partije ili direktora, zamagljene najčešće u dokumente Radničkog savjeta.
A onda je u svojem pobjedonosnom penjanju preko Berlinskog zida došao Kapitalizam. Tvornički listovi postali su "kompanijska glasila", kako su se po novoj nomenklaturi ti bastardi novinskog izdavaštva počeli sve više nazivati. Idejni izvornici "ideologije" tih listova postali su novi, domaći ili strani vlasnici firmi, no ništa se tu bitno nije mijenjalo: i dalje su se iz Upravnog ili Nadzornog odbora orkestrirale ode uspjesima firme, i dalje su se pratila prvenstva u odbojci. Samo su odmarališta u Kraljevici privatizirana, pa sad netko drugi tamo drži pansione, a radnici ljetuju na Jarunu. I onda, odjednom, pod utjecajem svježih vjetrova sa Zapada, o kompanijskim se glasilima počelo misliti kao o nečem dosta važnom, kao o multifunkcionalnim oruđima komunikacije.
Promotivna dimenzija
U Bennettonu, Microsoftu, Peugeotu ili Deutsche Telekomu, medijski su stručnjaci počeli proizvoditi raznovrsna, moderna kompanijska glasila koja su počela širiti neke posve nove ideje i poruke. Prvenstva u odbojci i dalje su tu, no na zadnjim stranicama... Sto je sad to? Novo vrijeme. Kompanijska glasila imaju svoje jasno mjesto u lepezi poruka koje jedna kompanija šalje svojim zaposlenicima, no i svim poslovnim partnerima, mušterijama, zakonodavcu, pa čak i krajnjim, tzv. malim korisnicima njihovih usluga. Osim definiranja i isprobavanja PR-formi priopćavanja, koje će se kasnije pojaviti i u drugim medijima, kompanijski listovi, u Hrvatskoj i drugdje, imaju još jednu zanimljivu, promotivnu dimenziju, na koju mnogi zaboravljaju. Naime, veliki kompanijski sistemi u Hrvatskoj - poput HT-a ili Agrokora - broje ponekad i desetak ili više tisuća zaposlenih. E sad, ti ljudi proizvode ili komunikacijske usluge ili hranu - nevažno, no oni su, zajedno sa svojim obiteljima i bližnjima, jednako tako i potrošači usluga koje nude njihove kompanije. Drugim riječima, i ljudi iz HT-a imaju kod kuće telefone i računala, a zaposlenici Agrokora idu u Konzum-dućane i tamo kupuju hranu. Oni sa svojim bližnjima ponekad čine potošačku masu od 40, 50 tisuća ljudi. Osim svih ostalih public relations ciljeva, nije li kompaniji u interesu da njezini djelatnici preko kompanijskih glasila što bolje razumiju ponudu i politiku vlastite firme, te budu i njezini tvorci i potrošači?
Na izvoru informacija
Situacija je ovakva: kompanijska glasila ne stvaraju, no ona prva javno definiraju planove, ciljeve, probleme i rezultate firme, prije nego što se oni preko reklama, obavijesti ili članaka u regularnim tiskovinama, na TV-u, radiju, internetu ili drugim medijima, podastru javnosti. Kompanijska glasila u najširem smislu - info-listići, tjednici, mjesečni i kvartalni magazini, newsletteri, internet-stranice itd, itd. - elementarni su oblici public relationsa, danas toliko popularnog PR-a.
Što zanima zaposlene?
Već i vrapci na grani znaju da je komuniciranje informacija unutar kompanijskog sistema postalo neizrecivo važno u suvremenoj tržišnoj utakmici. Zašto zaboga, nisu li oni tu da rade, a ne da čitaju magazin, pa k tomu još i zabavnog sadržaja? E, jesu! Zaposlenici koji ne znaju ili ne razumiju ono što se događa na svim razinama firme, od Uprave do voznog parka, slabo su motivirani za rad i kompaniju vide kao privremeno mjesto zaposlenja, a ne mjesto uz koje su spremni dati najviše i provesti svoj aktivni radni vijek. Uspjesi svjetskih tvrtki koje su svoje djelatnike tretirale kao združene članove jednog pobjedničkog tima upozoravaju nas na važnost unutarnjeg komuniciranja u tvrtki, a koje spomenuta socijalistička glasila pretvara u moderne PR-alatke. Zaposlenike vitalno zanima core-business, aktualno poslovanje, prihodi, profiti, kadrovske promjene, planovi razvoja ili otpuštanja radnika, jednom rječju kompletna politika firme. A onda može i svinjske polovice i prvenstvo u odbojci... Ako kompanijsko glasilo od one sive i sumorne socijalističke tiskovine postane pametno, informirano, moderno i - zašto ne - zabavno štivo, koje u tvržišnoj utakmici može biti i atraktivnije od palete magazina na kiosku, onda je takav kompanijski komunikacijski PR ostvario svoju ultimativnu svrhu. Krajnji cilj svojih kompanijskih glasila je kohezija tvrtke. Novinarskim rječnikom: "Nema vam, dečki, dobre firme bez dobrih kompanijskih glasila!". Njihovim podizanjem, upozoravamo, neće se postići nikakvi spektakularni kratkoročni rezultati, poput onih reklamnih blic-kampanja, no tko želi kompaniju koja ne misli unaprijed?
Za Croatiabiz.com piše Vladimir Tomić