Prijava
Traži
Više od 30.000 vozača kamiona svake godine u Njemačkoj odlazi u mirovinu, a robe za prijevoz ima sve više. Prijevoznici su već očajni u potrazi za vozačima, no rijetki se sjete i ‘ljepšeg spola’
Možda treba biti opuštenog karaktera kao što je Kathi Radtke kako bi se uopće bila vozačica kamiona. 36-godišnjakinja se ujutro provlači sa svojim električnim viljuškarom kroz uske prolaze skladišta špedicije u Eschweileru kod Aachena. Posvuda su naslagani paketi na paletama, a i druge kolege se posvuda motaju kao vrijedne pčele. Problem joj je stavka osam na popisu isporuke, jednu pošiljku od Amazona ne može naći. Vrijeme leti i za sat vremena već mora isporučiti prvi paket, piše Deutsche Welle.
Ali Radke je potpuno mirna. Par minuta kasnije joj centrala dopušta krenuti i bez tog paketa kojeg ne može naći. Radke osigurava tovarni prostor svog kamiona metalnim šipkama kako se ne bi pomicali i ulazi u kabinu svog dvanaest-tonca: “Ovo je sad moje vrijeme, moj hobi, moj svijet”, kaže nam ova majka četvero djece i radosno pali motor teretnjaka.
Posao i obitelj traže savršenu organizaciju
Kathi Radke je već dugo na nogama. Već je probudila svoju djecu od četiri, sedam, devet i 16 godina, pripremila im doručak i sendviče i odvezla ih u vrtić i školu. Mnogi bi se žalili zbog tolikih obaveza, Radke to ne zna: “Ne smijete dozvoliti da vam kao ženu uvjere kako se tako ne možete skrbiti za obitelj. To se mora obaviti, a ne slušati ono što vam govore”, kaže nam, ne bez ponosa.
Danas je na svoj teretnjak natovarila limove, nekoliko sanduka gumenih bombona za samoposluživanje i 1200 kilograma specijalnog ljepila. Radke živi svoj san: “Neka djeca su se prije igrala Lego-kockicama, ja sam se uvijek igrala kamionima.” Ovako sjediti za upravljačem je za nju još uvijek osjećaj slobode, makar su njene destinacije tek okolna naselja.
Za Radke su u tom poslu neophodne osobine mir, smisao za organizaciju i srdačnost: „Ja predstavljam moju tvrtku već i mojim nastupom”, kaže nam. I što je najvažnije: “Morate voljeti ovaj posao. Inače ste tu na krivom mjestu.“ Ali u tom sektoru je golem problem što sve manje ljudi voli taj posao, nedostatak vozača poprima već dramatične razmjere.
Posao koji se smatra muškim
“Prijavila sam se kod 20 prijevoznika, dvanaest mi nije niti odgovorilo na aplikaciju za radno mjesto. Kod drugih osam sam bila na razgovoru, ali ovaj prijevoznik je bio jedini koji me je odmah htio zaposliti”, kaže nam vozačica. I radno vrijeme od 35 sati tjedno je točno odmjereno za nju. Kathi Radtke je tako jedna od rijetkih ptica u ovom sektoru: jedva za 1,7% upravljača kamiona tu sjedi neka žena.
Mnoge žene plaši ovaj posao povezati s obitelji. Kod međunarodnog prijevoza, gdje vozači ponekad tjednima ne dolaze kući, to doista izgleda nemoguće. A onda je tu i očit seksizam: “Tu se morate dokazati u području koje se smatra muškim poslom. To često nije lako i tu žene moraju imati veliko samopouzdanje”, kaže nam Heidi Radler.
Za Kathi Radke nema ljepšeg posla od vozačice kamiona. I uvjerena je kako bi se još mnogo žena moglo snaći za njihovim upravljačem.
Cijeli članak dostupan na: net.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
