Nikad neće biti posla za sve...

Predsjednik Međunarodne organizacije rada (ILO) Guy Ryder smatra da neće biti brzih promjena u situaciji zbog koje diljem svijeta oko 200 milijuna ljudi traži posao.

Ryder je, u intervjuu bečkom dnevniku Die Presse, ocijenio da će još "dugo vremena" biti premalo radnih mjesta, ali i dodao da od toga što će se poduzimati ovisi koliko će dugo trajati takva situacija.

Prvi čovjek ILO je istodobno poručio da "nema prečice za izlazak iz krize" i da nije dovoljno samo novcem rješavati problem pet milijuna nezaposlenih mladih u Europi, kao i da strukturne reforme mogu biti samo dio rješenja.

"EU je odlučila investirati šest milijardi eura u jamstva za zapošljavanje. Važno je da se mladim ljudima daju te mogućnosti. U Europi je skoro svaki četvrti mladi čovjek bez posla. Iako je kliše, imamo jednu'' izgubljenu generaciju''", rekao je Ryder.

Prema njegovim riječima, prava tragedija nezaposlenosti mladih je u tome što, ako su mladi na početku svog radnog vijeka nezaposleni duže od pola godine, to osjećaju čitav život.
"Oni žive kraće, bolesniji su i zarađuju manje", naglasio je Ryder, dodajući da 2007. godine nije vjerovao da bi bilo moguće da nezaposlenost mladih bude 60 posto i da to prođe bez revolucije, a upravo to je sada slučaj u Grčkoj.

U osvrtu na ulogu sindikata, on je ukazao da su se u Europi od izbijanja krize mogli vidjeti različiti scenariji.

"U južnoj Europi se socijalni dijalog razbio pod stres testom. Bio sam nedavno u Grčkoj kako bi sindikate i poslodavce nagovorio da dijalog. U ovom trenutku oni to ne mogu. Pozitivni primjer je Irska, gdje je nestalo staro socijalno partnerstvo, ali je nastupilo novo ", kazao je Ryder, dodajući da se irski sindikati zalažu za nove prioritete i da su, u cilju održavanja radnih mjesta, spremni i na ustupke kod plaća.

Na pitanje da li su Europljani previše plaćeni šef ILO je rekao da su u Španjolskoj i Grčkoj plaće zasigurno brže rasle od proizvodnje, ali u većini zemalja Unije i industrijskim zemljama svijeta protekla dva desetljeća stanje je bilo suprotno.

"Proizvodnja je rasla brže od plaća. Tako da se ne može reći da su Europljani previše plaćeni. Od 2000. su realne plaće u industrijskim zemljama porasle za pet posto. Vidimo pomicanje s rada na kapital", istakao je on.

Što se tiče razlike između SAD i Europe, šef ILO je rekao da su američke plaće od 1999, kada su dostigle vrhunac stagnirale ili se smanjuju, dok je u Europi stanje malo drugačije.

U ovom desetljeću su realne plaće u Aziji i Latinskoj Americi mnogo brže rasle nego u Europi, istaknuo je on i naveo primjer Kine gdje su od 2000. plaće porasle za oko 300 posto, iako s drugačijeg razine.

Ryder je naveo i da je iluzija pomišljati da konkurentnost Europe ovisi od niskih plaća, jer Europa ima prednosti kod proizvodnje, u obrazovanju i tehnologiji.