Zidarski posao je danas više od miješanja morta i slaganja opeka.Zidari u Njemačkoj imaju dobre šanse na tržištu rada, a i uvjeti su solidni. Unatoč tome, dobrih kandidata za izobrazbu nema mnogo. Dan na gradilištu počinje rano. No to 25-godišnjeg zidarskog naučnika Marlona Blandowa ne smeta. S kolegama se sastaje u pola sedam ujutro i onda svi zajedno odlaze na gradilište. Trenutačno grade veliko skladište za jednu tvrtku. Marlon već dvije godine uči za zidara.
– Ja potječem iz zidarske obitelji. Moj djed je zidar, kao i moj stric. Zato je za mene bilo jasno da želim na građevinu – priča. Napisao je samo jednu molbu za mjesto naučnika i odmah bio primljen. Izabrao je tvrtku koja radi po sistemu "ključ u ruke" zato što je smatrao da tamo najviše može naučiti, budući da ta tvrtka obavlja baš sve zidarske radove.
Više od slaganja cigli
– Mnogi misle da je jednostavno izgraditi zid. To sam i ja mislio. No kod mojih prvih pokušaja zidovi nisu ispali ravni – prisjeća je Marlon. On danas poznaje već sve trikove. I zna gotovo sve što je potrebno za gradnju jedne kuće. No za to je nužno i teoretsko obrazovanje, kaže Marlonov šef Lutz Hollmann. Zbog toga je prvu godinu izobrazbe Marlon uglavnom proveo u školi. Tek u drugoj i trećoj godini naučnici rade više na gradilištu.
Pri izboru naučnika za Lutza Hollmanna nisu toliko važne školske ocjene nego više pažnje pridaje pouzdanosti i timskom duhu kandidata. Za vrijeme izobrazbe zidarski naučnici dobivaju uvid i u druga područja gradnje. Oni se upoznaju i s radom keramičara, krovopokrivača, soboslikara. Na taj način vide što rade drugi timovi na gradilištu.
– Nekada su zidari povremeno i sami postavljali pločice ili druge podne obloge. Danas to više nije tako. No ipak je dobro da znaju kako se to radi – objašnjava Hollmann.
Zidarski zanat kao odskočna daska?
Djevojke su na gradilištima rijetkost. Od ukupno 4000 zidarskih naučnika u Njemačkoj je godine 2012. bilo samo nekih dvadesetak djevojaka. Ali zato se na gradilištu često čuju strani jezici. Pet posto naučnika dolazi iz inozemstva. Već nekoliko godina postoji razmjena s inozemstvom, recimo pomoću programa Erasmus+, preko kojeg se organiziraju i financiraju razmjene naučnika. Njemački naučnici većinom žele u Italiju, kaže Berthold Hübers iz Saveznog instituta za strukovno obrazovanje i objašnjava: "U Italiji mogu raditi na obnovi povijesnih građevina, kojih u Njemačkoj nema toliko."
Cijelu vijest možete pročitati na linku.