Prijava
Traži
NAKON što radni dan provede podučavajući američku povijest i ekonomiju u srednjoj školi Live Oak u San Joseu u Kaliforniji, Matt Barry potom vozi za Uber. Njegova supruga Nicole također je učiteljica. Oboje zarađuju 69.000 dolara godišnje bruto i ne tako davno njihove su plaće bile dovoljne za udoban obiteljski život. Međutim, s obzirom na astronomske cijene u njihovom okruženju, u kojem relativno skromna kuća od 140 četvornih metara stoji 680.000 dolara, vožnja za Uber postaje neophodna, piše američki dnevni list New York Post u tekstu s naslovom "Zašto si srednja klasa više ne može priuštiti život u Americi?".
"Učitelji se ubijaju od posla. Prisiljen sam svake večeri preko tjedna voziti za Uber, a ne bih to trebao raditi. Između dviju vožnji, ocjenjujem učeničke radove i razmišljam što bih trebao raditi umjesto da vozim, recimo raditi na kurikulumu", rekao je Barry u novoj knjizi autorice Alisse Quart „Squeezed: Why Our Families Cant't Afford America“.
"Američka srednja klasa izbrisana troškovima života koji rastu brže od plaća"
U svojoj knjizi autorica objašnjava kako je američka srednja klasa izbrisana troškovima života koji rastu brže od plaća. Pritom mnoga, tradicionalno dobro plaćena i sigurna zanimanja, poput učitelja, više ne jamče stabilan prihod, dovoljan za uzdržavanje obitelji.
"Životni standard srednje klase danas je 30 posto skuplji nego što je bio prije 20 godina. U nekim slučajevima troškovi života u posljednjih su 20 godina udvostručeni", tvrdi Alissa Quart, navodeći cijene stanovanja, obrazovanja, zdravstvenog osiguranja i brige za djecu.
U jednom od mnogih zapanjujućih otkrića, Quart navodi da je prema studiji Pew Centra prije gospodarske krize 2008. godine oko četvrtina Amerikanaca sebe smatrala pripadnicima niže klase ili niže srednje klase. Nakon recesije, više od 40 posto Amerikanaca sebe vidi pri dnu hijerarhije. Zato je jedna od glavnih poruka njene knjige da ljudi u nemogućnosti da sastave kraj s krajem optužuju sebe, umjesto da shvate da sustav u kojem žive ne funkcionira.
"Glavni je problem manjak sigurnosti za obitelji u 21. stoljeću", kaže Quart, nudeći kao primjer cijene vrtića za djecu.
U Montrealu vrtiće subvencionira kanadska vlada, pa oni koštaju od 7 do 20 dolara dnevno. To znači da obitelji u Montrealu godišnje po djetetu plaćaju vrtić od 1750 do 5000 dolara. "Mnoge obitelji s kojima sam razgovarala, a smatraju se srednjoj klasom, troše na čuvanje djece 20 do 30 posto svoje zarade.
Prosječna godišnja cijena vrtića u SAD-u je 10.468 dolara, dok kućna odgajateljica stoji 28.905 dolara na godinu. U New Yorku je prosječna cijena vrtića 14.144 dolara godišnje, što znači da prosječna newyorška obitelj za čuvanje jednog djeteta plaća 21,2 posto svojih prihoda. Za dvoje djece to iznosi 38,7 posto prihoda.
Za učitelje s djecom problem je još kompleksniji i to zbog sve manjih plaća i beneficija te nesigurnosti zaposlenja. Situacija je posebno problematična za učitelje u nižim razredima osnovne škole, zatim za učitelje u srednjim školama i koledžima.
"Učitelji žive u podrumskim stanovima i jedu jeftinu hranu"
"U posljednje vrijeme, nije nimalo neobično vidjeti učitelje, a ne studente, kako žive u podrumskim stanovima i jedu jeftinu hranu", piše Alissa Quart.
Pod pritiskom administracije i birokracije sve više koledža oslanja se na honorarne profesore koji su slabo plaćeni i nemaju nikakvih beneficija. Oko 62 posto svih honorarnih profesora zarađuje manje od 20.000 dolara godišnje. Pokazalo se da je broj administrativnih službenika u obrazovanju od 1993. do 2009. porastao za 60 posto, odnosno da raste 10 puta brže nego broj stalno zaposlenih profesora.
Za usporedbu, navodi Quart, 1975. godine u Americi je bilo 45,1 posto stalno zaposlenih profesora s punim radnim vremenom. Do 2011. tek je 24,1 posto profesora bilo trajno zaposleno, a danas ih nema više od 16,7 posto.
Cijeli članak pročitajte na portalu index.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
