Priča o odlasku: Žao mi je onih kojima sam možda ovim pismom pokopala nade

Brojni Hrvati otišli su iz Lijepe naše trbuhom za kruhom ne bi li negdje izvan granica pronašli bolji život za sebe i svoje obitelji.

Brojni Hrvati otišli su iz Lijepe naše trbuhom za kruhom ne bi li negdje izvan granica pronašli bolji život za sebe i svoje obitelji. I dok je nekima krenulo iz prve, neki su se vratili razočarani i bez nade, dok su se treći, unatoč brojnim početnim poteškoćama, ipak na kraju snašli i izgradili bolji život za sebe.

Jedna od takvih je i naša čitateljica, koji je sreću i nadu u bolje sutra odlučila potražiti u dalekoj Australiji. Priznaje, bilo je jako teško, a da nije bilo imućne rodbine, njihov odlazak na daleki kontinent bio bi nemoguća misija.

''Odmah ću reći da bi sve ovo, moj dolazak u Australiju bio nemoguć da nije bilo dobro situirane rodbine mog supruga i naravno njihove dobre volje. Bez njihove pomoći dolazak, a osobito život bi bio nemoguć, a razlog tome je taj što smo mi na studentskoj vizi'', započinje priču o svom odlasku iz Hrvatske naša čitateljica te nastavlja:

''Dodatni 'uteg' je bilo naše dijete jer nije imalo pravo na besplatnu školu, nikakve olakšice za vrtić, tako da smo to sve morali masno platiti. No, krenimo ispočetka:

Neophodni koraci

  • Prvi korak je da rodbina pošalje garantno pismo u kojem piše koliko oni imaju novaca na predloženom računu s kojim će garantirati da nam mogu omogućiti normalno funkcioniranje u Australiji (moraju imati dovoljnu količinu novca s kojim se garantira da nećemo biti Australiji na teret u slučaju bolesti ili slično...), izrada i slanje garantnog pisma ne bi trebalo trajati dugo. 
  • Olaganje IELTS testa –potreban rezultat zavisi o školi koju ćete odabrati. 
  • Rodbina, agent ili vi sami, ako ste dovoljno spretni, morate naći odgovarajuću školu i upisati je, platiti je uglavnom možete odmah ili u ratama 
  • Napraviti zdravstveni test u odgovarajućoj ustanovi – ne može se obaviti u svakoj bolnici, mi smo išli u Rijeku 
  • Popuniti raznorazne aplikacije za vizu i to poslati u ambasadu-tada je bila u Zagrebu, više je nema ali se sve može napraviti online 
  • Čekati odgovor

Što se tiče starta u Australiji, biti student s djetetom, to je nemoguća misija, ako vas neće financirati dobrostojeća rodbina.

Naime, studenti imaju pravo raditi 20 sati tjedno ili pola radnog vremena, isto vrijedi za nositelja vize, kao i za partnera, osim što nositelj vize ima pravo na 40 sati za vrijeme praznika ili dok čeka izmedu dva studija. Naravno da možete raditi i više na crno, no to je riskantno i uglavnom je riječ o slabije plaćenim poslovima.

"Mi smo imali sreće, pa nam je rodbina sredila prilično dobro plaćene poslove, a imali smo i fleksibilno radno vrijeme."

Visoki troškovi života

Što se tiče djeteta plaća se baš sve, prvu godinu boravka ovdje je proveo u vrtiću kojeg smo plaćali 70 dolara na dan.

Iduća godina je koštala manje, oko 8.500 dolara, s time da ovo vrijedi za državu Victoriju, dok je u nekim drugima i skuplje. Što je dijete starije, škola je osjetno skuplja.

Najjeftinije zdravstveno studentsko osiguranje je oko 1.000 dolara, s time da se svaki odlazak doktoru opće prakse plaća oko 70 dolara, osiguranje ti vraća 35, lijekovi se plaćaju po punoj cijeni i ništa se ne dobiva nazad. Zubari se plaćaju po punoj cijeni i to jako visokoj.

Dobra vijest je da ukoliko radite vratit će vam se nešto novaca povratom poreza.

Ukoliko mislite unajmiti kuću najjeftinije možete proći za oko 200 dolara na tjedan, s time da za taj iznos slobodno možete očekivati tešku rupu. Za 50 do 100 dolara više dobijete kuću u puno boljem stanju. Naravno ovo vrijedi za Melbourne.

U našem slučaju i kuća bi bila nemoguća misija da nije bilo obilate pomoći rodbine.

Što se supruga i njegovog obrazovanje, to je bila golgota. Šest mjeseci u školi za učenje engleskog jezika (los score na IELTS testu), zatim godinu dana škole za business management (To je odabrao jer je bilo najjeftinije i jer nam je to predložio agent. Obje škole s troškovima agenta došle su oko 20 000 dolara (I opet, hvala rodbini).

Žao mi je onih kojima sam možda s ovim pismom pokopala nade. Nešto bolje mogu proći samci. Druga bitna stvar je što ne moraju svi ići preko student vize, pa i to uvelike olakšava situaciju.

Kakve radnike trebaju?

Australija traži sve radnike sa školom i iskustvom u poslovima koji su vezani za građevinu, brodogradnju, zdravstvo, školstvo, itd..

Ukoliko dobijete vizu s pravom punog rada sve gore navedene probleme nećete morati prolaziti.

Nakon sto smo bili pune dvije godine na studentskoj vizi podnijeli smo zahtjev za 457 vizu koju su nam odobrili. Prava na bridging visi su ista kao na studentskoj.

Na 457 vizi smo ostvarili pravo na besplatnu školu za dijete (samo u državi Victoria i Queensland). Zdravstveno osiguranje je osjetno skuplje te iznosi oko 3.500 dolara za nas troje. Vrtić se plaća i dalje od 60 do 70 dolara na dan.

Poslije dvije godine na 457 vizi imamo pravo tražiti trajni boravak s kojim automatski dobivate sva prava kao i australski državljani. Mi bismo to trebali ostvariti za dva mjeseca.

Zaraditi možete samo ako radite puno radno vrijeme'', zaključuje svoju iskustvo iz Australije naša čitateljica.

Vijest je preuzeta sa portala net.hr

Ponedjeljak, 19.01.2015. / net.hr