Prijava
Traži
Na svojoj internetskoj stranici migrationsverket.se. švedski državni Zavod objavio je kako ima posla i za stomatologe, farmaceute, arhitekte, građevinske inženjere i tehničare, komercijaliste, geodete, liječnike, instruktore vožnje, mehaničare, učitelje i nastavnike u osnovnim i srednjim školama, psihologe, te radnike koji grade željeznice i putove, rudare, parketare, krovopokrivače, stakloresce, bravare i servisere. Švedska će poželjeti dobrodošlicu i pedagozima za slobodne aktivnosti, zubnim tehničarima, montažerima grijanja i ventilacije, brodskim strojarima...
Sezonci do šest mjeseci
Ako švedski poslodavac pozove kandidata na razgovor za neko od traženih zanimanja i ponudi mu posao, zahtjev se može poslati iz te zemlje i nije nužan povratak u domovinu radi rješavanja administrativnih pitanja.
Prema objavljenim podacima konzultantske tvrtke Ernst and Young, prosječna bruto plaća u Švedskoj je gotovo 33.000 eura godišnje, odnosno nešto više od 2700 eura mjesečno. “Švedski stol” s brojnim i raznovrsnim dobro plaćenim poslovima zvuči nestvarno vojsci nezaposlenih u Hrvatskoj, koji zbog loše gospodarske situacije i pesimističnih prognoza sve češće gledaju što se nudi izvan granica zemlje.
Radne snage nedostaje i u Norveškoj, a traže se inženjeri, liječnici, profesori, vozači, kuhari... Prosječna mjesečna plaća je između 25 i 30 tisuća kuna, ali su troškovi života u toj zemlji iznimno visoki.
U Njemačkoj se, primjerice, traže visokokvalificirani radnici kojima nisu potrebne radne dozvole. Sezonski pak radnici u ugostiteljstvu i poljoprivredi u Njemačkoj mogu bez radne dozvole raditi do šest mjeseci.
- Trenutačno tržište rada Njemačke ima najveće potrebe za radnicima, osobito Bavarska i Sjeverna Rajna-Vestfalija. Osim što se radi o državi koja obuhvaća veliko zemljopisno područje i ima velik broj stanovnika, radi se i o zemlji s jakim gospodarstvom, ali i starim stanovništvom.
Svi ovi elementi pridonose tome da je Njemačka danas najveći “uvoznik” radne snage iz drugih članica EU-a, ali u nekim sektorima sve više i iz trećih zemalja, doznali smo iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, čiji je dio EURES (The European Job Mobility Portal), mreža javnih zavoda za zapošljavanje država članica europskog gospodarskog prostora te Švicarske, koju koordinira Europska komisija.
U HZZ-u objašnjavaju da broj oglašenih radnih mjesta ne znači nužno da su mogućnosti zapošljavanja za naše državljane tamo najveće. Primjerice, u ovom trenutku na EURES portalu najviše je otvorenih mjesta u UK, a uz Njemačku, slijede Belgija, Francuska, Austrija i Nizozemska, redom države koje su zadržale režim radnih dozvola za hrvatske građane, čime je mogućnost zapošljavanja ograničena samo na najdeficitarnije visokokvalificirane poslove. Ujedno, Francuska, Belgija i Nizozemska nisu tradicionalne destinacije naših radnika, a tu je i jezična barijera.
Na upit koja su zanimanja najtraženija iz HZZ-a odgovaraju:
- Iako je nezahvalno govoriti o najtraženijim zanimanjima, jer postoje razlike u potrebama unutar pojedine države, pa i ovisno o dobu godine, postoje sektori koji gotovo u cijeloj Europskoj uniji imaju povećane potrebe za radnicima. To su sektor zdravstva (liječnici i medicinske sestre), informacijskih tehnologija (osobito programeri i drugi stručnjaci s vrlo specifičnim znanjima iz područja ICT-a), inženjerska zanimanja (inženjeri strojarstva, elektrotehnike), te sektor turizma i ugostiteljstva (kuhari i konobari), primarno u sezonskom zapošljavanju.
Najslabije mogućnosti zapošljavanja postoje za nekvalificirane i pomoćne radnike, osobito u državama koje su zadržale režim radnih dozvola, dok je visokokvalificiranim osobama u društvenim i humanističkim znanostima potreban pojačan angažman, visoka razina poznavanja jezika države na koju ciljaju i relevantno radno iskustvo, te usmjeravanje na države koje su hrvatskim građanima otvorile svoja tržišta rada, naglašavaju u HZZ-u.
Kolektivni ugovori
Kakve su plaće?
- Plaća radnika iz Hrvatske mora biti najmanje onolika koliku za isti posao prima domaći radnik. Nerijetko nisu regulirane propisima, već su predmet kolektivnog pregovaranja i poslodavac je dužan isplatiti plaću najmanje u iznosu koji je definiran ugovorom za pojedini sektor. To je slučaj u skandinavskim zemljama gdje su sindikati izrazito značajan faktor. S druge strane, Njemačka od 1. siječnja 2015. po prvi put uvodi institut minimalne plaće koja će iznositi 8,50 eura za sat bruto.
Osobe zainteresirane za rad u drugim članicama EU-a kod pregovora s poslodavcem svakako trebaju razmotriti životne troškove u odabranoj zemlji, kako bi bili sigurni da će ponuđena plaća biti dovoljna za pokrivanje životnih troškova. Informacije o životnim i radnim uvjetima, pa tako i o troškovima života, dostupne su na EURES portalu, u kategoriji Život i rad, saznali smo u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.
Cijelu vijest možete pročitati na linku.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
