Ženska industrijska revolucija

The Economist piše kako žene postaju sve brojnija, utjecajnija i značajnija radna snaga u svijetu.

U vrijeme kada svijet baš nema razloga za slavlje stiže jedan kandidat: u slijedećih nekoliko mjeseci žene će preći granicu od 50 posto i postati većinska radna snaga u Sjedinjenim Državama. Žene u zemljama OECD-a već predstavljaju većinu osoba s diplomom, kao i većinu profesionalnih zaposlenika u nekolicini bogatih država, uključujući i Ameriku. Žene su na čelu mnogih velikih svjetskih kompanija, od Pepsija do Areve.

Jačanje ekonomske snage žena nedvojbeno je najveća socijalna promjena našeg doba. Samo generaciju prije žene su bile ograničene na uslužne poslove. Bile su predmetom seksističkih ispada te se očekivalo da nakon udaje i rađanja odustanu od karijere. Danas upravljaju nekim od organizacija koje su ih nekoć tretirale kao građane drugog reda. Milijuni žena dobili su kontrolu nad vlastitim životima, a milijuni umova dobili su priliku biti korisnije iskorišteni. Društva koja se pokušavaju suprotstaviti tom trendu - uglavnom arapske zemlje, ali i Japan i neke istočnoeuropske države, platit će veliku cijenu u obliku protraćenog talenta i frustriranih stanovnika. Ova je revolucija postignuta s malom količinom otpora. Muškarci su u većini pozdravili invaziju žena na radna mjesta. No čak i najpozitivnije promjene mogu biti nedovršene ili nezadovoljavajuće. Kao prvo, žene još uvijek nisu dovoljno predstavljene u vrhu kompanija. Samo dva posto šefova najvećih američkih kompanija i pet posto britanskih tvrtki su žene. Također su u prosjeku puno manje plaćene od muškaraca. Kao drugo, voditi posao i odgajati djecu je teško. Parovi koji pripadaju srednjem sloju učestalo se žale kako imaju premalo vremena za svoju djecu. No najveći su gubitnici siromašna djeca - posebice ona u Americi i Britaniji, zamljama koje kombiniraju visok nivo ženske participacije u radnoj snazi s ustezanjem potrošnje javnog novca na skrb o djeci. Ova dva problema blisko su povezana. Žene uglavnom smatraju da moraju birati između djece i karijere. Žene koje u tvrtkama napreduju u svojim dvadesetima mahom ih napuštaju u svojim tridesetima te kasnije ne mogu vratiti početni zamah. Manje kvalificirane žene zarobljene su na slabo plaćenim poslovima s usputnom brigom o djeci. Roditeljstvo, a ne seksizam, predstavlja problem: u Americi, žene bez djeca zarađuju gotovo kao i muškarci, ali majke puno manje. A to je gubitak i za njihovu djecu. Potražnja za ženskim umovima pomaže ublažavanju nekih od problema. Odvjetničke i konzultantske tvrtke te banke razmišljaju o postojećim sustavima nagrađivanja i otpuštanja radnika jer gube mnoge sposobne žene. Više od 90 posto kompanija u Švedskoj i Njemačkoj dopuštaju fleksibilno radno vrijeme. A i nove tehnologije omogućuju redizajniranje poslovanja na obiteljski prihvatljivije načine.

Tagovi: revolucija, ženska zanimanja, žene, Amerika, Economist
Utorak, 05.01.2010. / poslovni.hr