Postojeći petodnevni radni tjedan društveni je konstrukt koji pripada 19. i 20. stoljeću i uvjetima druge i treće industrijske revolucije. Sada smo na pragu četvrte industrijske revolucije u kojoj će tehnologija sve više prožimati ljudske živote i bit će nužno mijenjati i strukturu i organizaciju radnog vremena.
Osnivač i vlasnik Atlantic grupe Emil Tedeschi ovoga je tjedna na Consumers Rules Summitu u Beogradu bacio “bubu u uho” rekavši kako se u njegovoj kompaniji ozbiljno razmišlja o uvođenju četverodnevnog radnog tjedna. To bi, prema njegovu mišljenju, bio jedan od načina da se privuku, ali i zadrže stručnjaci i kvalitetni radnici.
Ova ideja u Hrvatskoj nije nova, u praksi je već provode neke manje tvrtke, ali Atlantic grupa bi, ako se odluči na taj potez, bila prva velika kompanija sa skraćenim radnim tjednom.
Na pragu smo četvrte industrijske revolucije u kojoj će se tehnologija mijenjati još brže, a i mi s njom. Razlike digitalnog, fizičkog i biološkog svijeta bit će sve manje, a tehnologija će sve više prožimati ljudske živote. U takvom okruženju nužno će se promijeniti i struktura i organizacija radnog vremena. Napredne, tehnološki visokorazvijene i socijalno visoko osviještene zemlje to su već shvatile i ondje su već zaživjele ideje fleksibilnog radnog vremena koje, među ostalim, podrazumijevaju i mjeru skraćenog radnog tjedna.
U skandinavskim zemljama i Njemačkoj praksa kraćeg radnog tjedna u smislu manjeg broja radnih dana ili radnih sati već je odavno prihvaćena. U Njemačkoj je 35-satni radni tjedan još početkom prošlog desetljeća uvela vlada tadašnjeg socijaldemkratskog kancelara Gerharda Schrödera. Tamošnji metalski sindikat izborio se u veljači prošle godine za 28-satni radni tjedan. U Francuskoj su također imali 35-satni radni tjedan, ali su pod pritiskom ekonomske krize malo-pomalo odustali od toga.
Dok pod pritiskom rada “od zore do sumraka” prekovremenih sati (u mnogim branšama neplaćenih); rada koji briše granice poslovnog i privatnog života i rezultira psihičkim pritiscima i oboljenjima – stresom, tjeskobom, depresijom – sve je više tvrtki koje se upuštaju u eksperiment s četverodnevnim radnim tjednom. Mnoge su kompanije tu mjeru prigrlile u recesiji, kako bi izbjegle otpuštanje radnika, no čim je kriza prošla odustale su od nje. No, mnogi poslodavci i dalje zaziru od četverodnevnog radnog tjedna smatrajući ga rizičnim i još uvijek preradikalnim potezom, iako je niz istraživanja pokazao, a i primjeri u praksi potvrdili, da skraćeni radni tjedan donosi veću produktivnost.
‘Posao cvjeta, a stresa je manje’
Prošle godine mnogo se pisalo o zagrebačkoj konzultantskoj tvrtki Logičke matrice d.o.o. u kojoj je uveden skraćeni, odnosno četverodnevni radni tjedan. Kako je tada za Novac.hr kazala direktorica te tvrtke Renata Šeperić Petak, zbog kraćeg radnog tjedna nisu imali nikakvih problema s izvršavanjem radnih zadataka i poštivanjem rokova. Štoviše, rekla je da im “posao cvjeta, a stresa je manje”.
“Pa tko normalan može biti zadovoljan ako mu zaposlenici piju antidepresive”, dodala je. Jedino su u toj tvrtki morali četverodnevni radni tjedan uskladiti sa Zakonom o radu koji propisuje radno vrijeme od 40 sati tjedno, tako da od ponedjeljka do četvrtka ondje rade deset sati dnevno.
Cijeli članak dostupan na: net.hr