Razvoj gospodarstva nemoguć bez privatnih investicija. U posljednjih smo nekoliko mjeseci svjedoci velikih tema koje su prilično zavladale javnim prostorom kad se govori o gospodarstvu (naravno pod uvjetom da se ne govori o krizi i recesiji).
Riječ je o poduzetničkoj i investicijskoj klimi u zemlji te o važnosti investicija za pokretanje gospodarstva. Tako je i Vlada pobrojila razne javne projekte u vrijednosti od 14 milijardi eura, dok smo mi u HUP-u, prikupljajući iskustva naših investitora u realizaciji svojih projekata, zbrojili vrijednost investicija od 22 milijarde. Kad bi od svih tih silnih milijardi desetina bila realizira u ovoj godini, bilo bi nam svima puno bolje. U toj smo našoj akciji, na poticaj poduzetnika s terena, pokrenuli poseban Centar za pomoć investitorima i poduzetnicima (svojevrsni "Help desk") i otvorili posebnu telefonsku liniju na koju nam se mogu prijavljivati svi (iz Udruge ili izvan nje) koji su naišli na zid šutnje ili nečinjenja javne administracije. Svjesni smo da bez većih privatnih investicija neće biti moguć oporavak gospodarstva kao ni njegov razvoj. Međutim, pokretanje novih projekata u ovoj se zemlji nerijetko slama na zidu neefikasne, a dijelom i korumpirane državne uprave na svim razinama. Osim tih već tradicionalnih problema novijeg je datuma i tzv. šutnja administracije, pri čemu se znatan dio državnih tijela proglašava nenadležnim za upite investitora, što izaziva velike zastoje pa time i štete hrvatskom gospodarstvu. Hrvatski poslodavci organizirani u HUP-u zalažu se za zakonitost poslovanja i jednakost pred zakonom svih sudionika gospodarskog života, ali jednako tako i na poštivanje zakona onih koji su zaduženi za osiguravanje uvjeta poslovanja u javnoj administraciji. S tim u vezi je posebno važno naglasiti poštivanje rokova koji su za investicijske projekte vrlo važni.
Upozorenje
Pisati o poduzetničkoj i investicijskoj klimi u zemlji koja je po raznim ljestvicama uglavnom na neprikladnome niskome mjestu nije zahvalan posao. To nije lako ni u uvjetima sveopće ekonomske (pa i društvene) krize i vidljivog pomanjkanja vizije o hrvatskoj budućnosti. I u takvim bi okolnostima puno njih osulo drvlje i kamenje na sve u ovoj državi koji su odgovorni, a zapravo vrlo neodgovorni. Nema ni velike koristi od podsjećanja na ono što su poduzetnici više puta isticali u proteklih desetak godina, a posebice intenzivno u posljednje dvije. Ta se upozorenja jednostavno mogu svesti na tvrdnju: hrvatsko gospodarstvo s vrlo teškim utezima na nogama trči ovaj maraton (i još se ne da koliko god odgovorni bili neodgovorni). Žilavo je ono i više nego što su neki mislili, ali nema nepresušne izvore energije i ideja kako preživjeti u zemlji u kojoj je vrlo skup rad, a radnici istovremeno imaju male plaće. Još pronalazimo snage i motive za rad i poslovanje u zemlji u kojoj je važniji poneki općinski ili gradski službenik od ministra. Nemali broj puta smo zazivali svehrvatski dogovor o najvažnijoj temi. U zemlji je postignut svehrvatski dogovor kad je trebalo stvarati i braniti zemlju. Političke su elite postigle i opći politički konsenzus za Europu. Pa zar je tako teško da se dogovore svi važni čimbenici u zemlji o životnoj temi cijele zemlje: o gospodarstvu? Potrebno je da se političke elite dogovore o važnim ekonomskim temama, kao što je potrebno da naši ljudi u politici prestanu biti političari i barem na jedan dan postanu državnici koje ova zemlja treba. Jer nema oporavka zemlje i izlaska iz krize dok ne odgovorimo na neka izrazito važna i teška pitanja za koja su glavne poluge u rukama "odgovornih koji su istovremeno neodgovorni".
Kako do većih plaća
U zemlji koja ima tako visoku nezaposlenost glavno je pitanje želimo li povećati zaposlenost i povećati plaće našim radnicima? I kako to možemo napraviti? Je li to moguće s ovakvim radnim zakonodavstvom? Možemo li to napraviti s postojećim opterećenjima naših poduzeća (porezi, prirezi, doprinosi, takse, obvezna davanja, spomeničke rente, komorske članarine, OKFŠ.... pa sve do njih takvih dvjesto pedeset i nešto)? Je li to izgledna misija uz ovakve nekontrolirane socijalne transfere u kojima preteže logika glasačke matematike nad onom za interese zemlje? Hoćemo li moći napraviti iskorak uz ovako učinkovito pravosuđe, javnu upravu i sve javne servise? Puno pitanja, a odgovore nam "odgovorni" ne daju. Kad se govori o poduzetničkoj i investicijskoj klimi s političkih pozornica, mora biti razvidno da se oni ne mogu mijenjati i poboljšavati političkim dekretom. Promjena odnosa prema poduzetništvu, prema investitorima, prema radu, ne može se zastupati prije podne, a poslijepodne donositi zakone (ili izbjegavati ih donositi) kojima se gospodarstvu podmeću klipovi. Sve dok u odnosu prema poduzetništvu bude prevladavala logika proračunske Hrvatske, a ne interes zapošljavanja i povećanja standarda svih ljudi, nema većih izgleda za promjenu poduzetničke klime. Katkad se među poslodavcima čuje ozbiljna šala da bi trebalo nekako ukinuti izbore i tako izbjeći stalno kupovanje biračkog tijela i održavanje neodržive razine stečenih prava pojedinih proračunskih korisnika. Naravno, alternativa ukidanju izbora je puno normalnija: političke elite moraju osvijestiti da bez poduzetnika, zapošljavanja, usporedivoga poreznog i neporeznog opterećenja poduzeća nema perspektive ni za gospodarstvo ni za zemlju u cjelini. Zato i poruka političkim elitama: prestanite biti političari, budite državnici.
poslovni.hr