Oni su vrhunski stručnjaci koji su radili desetke najuglednijih arhitektonskih senzacija na planetu, a na poslu iz snova, gradnji Freedom Towera, našli su se na udaru inspekcije.
Zaposlenik Tomislav: Raditi sat do dva dnevno više nije problem, a znam da će mi to platiti.Na ploči u hodniku ureda projektantske tvrtke Ri Isa direktor Nebojša Buljan izvjesio je obavijest kojom zaposlenike upozorava da je zabranjen prekovremeni rad više od 32 sata mjesečno. A on, u rijetkim minutama odmora tijekom dana,razmišlja o ročištu na Prekršajnom sudu nakon što ga je prijavila inspektorica Državnog inspektorata, i to zbog previše odrađenih prekovremenih sati. Buljan vodi uglednu tvrtku koja radi vrhunske projekte na gotovo svim kontinentima, on sam glasi za jednog od najboljih svjetskih stručnjaka za fasade otporne na eksplozije, što je postalo vrlo traženo, pogotovo nakon tragedije 11. rujna u Americi.
Statistike:
29 zaposlenih
100% izvoz
11.500 kuna prosječna bruto plaća
(15 posto više od republičkog prosjeka u arhitekturi i projektiranju)
25% više se plaćaju prekovremeni sati radnim elanom
(50 posto više vikendi i noćni rad)
13 plaća za sve zaposlenike je godišnji bonus
Uza sve to, vjerojatno je jedan od najpoštenijih šefova tvrtke u Hrvatskoj, i upravo to ga je dovelo u situaciju da može platiti više od 100 tisuća kuna kazne državi. Njegova tvrtka Ri Isa preuzela je posao izrade idejnog rješenja za dio fasade Freedom Towera (WTC1), nebodera koji niče u New Yorku na mjestu gdje su u napadu srušeni Twin Towersi. Zbog gomile posla svi njegovi zaposlenici dobrovoljno su pristali na prekovremene sate kako bi se ispunili rokovi. Njima to nije bio problem, jer rijetko tko u svijetu može se pohvalit da radi na projektu Freedom Tower. Direktor Buljan sve je prekovremene uredno platio, a onda prekovremeni rad dulji od 12 tjedana tijekom godine prijavio Državnom isnpektoratu u Rijeci, jer je to dužan učiniti po zakonu.
Brzo reagirali
Obavijest s imenima i prezimenima zaposlenika koji su radili prekovremeno i brojem odrađenih sati poslao im je 3. listopada, a već tri dana nakon toga na vrata su mu zakucali inspektori. I onda je obaviješten da će biti kažnjen. Iako vodi hrvatsku tvrtku s čijim se međunarodnim ugledom može malo tko u našoj zemlji mjeriti, a k tome doslovno poštuje svako zakonsko slovo na papiru, do danas nitko iz vlasti nije reagirao na ovu bizarnu kaznu. Dok u trgovačkim centrima blagajnice skapavaju od umora, a prekovremeni sati ime se ne isplaćuju u potpunosti, inspekcija vrlo rijetko reagira, a u ovom slučaju bili su više nego brzi.
'Nije to kritično'
- Ne zamjeram ništa inspektorici koja je postupala u najboljoj namjeri da zaštiti prava radnika. Međutim, ovdje nije riječ o ugrožavanju prava. Došlo je do birokratskog nesporazuma. Žalosno je što se ovakve odredbe ne primjenjuju tamo gdje kršenje radničkih prava doista postoji, recimo u trgovačkim centrima - kaže Buljan.
S pedesetak prekovremenih, rekorder je Tomislav Kezele, jedan od tri radnika koji su probili mjesečni plafon od 32 sata. On trenutno radi na fasadi za Central Bank Of Nigeria u Lagosu. Prema njegovim riječima, kod prekovremenih se radi o satu do dva dnevno, tu i tamo nekoj suboti.
- Nije to ništa kritično niti mi je problem. Znam na čemu radim i znam da će mi biti plaćeno - zaključuje Tomislav. Direktor Nebojša Buljan mogao bi nagrabusiti zbog poštenja i revnosti.
- Inspektorica Sanja Orešković Penko mi je rekla da nas mora prijaviti Prekršajnom sudu jer smo za četiri uzastopna tjedna imali 52 sata prekovremenih, više od maksimuma koji iznosi 32 sata. Kada govorimo o 52 sata, tu se radi o zbroju sati za ukupno tri radnika. Kazna za to iznosi od 60 do 100 tisuća kuna za tvrtku, a za mene između 6 i 10 tisuća kuna. Rekla je da nas mora prijaviti i zato što nismo poduzeli mjere za zaštitu od diskriminacije, za što je kazna do 60 tisuća kuna, plus 6 tisuća za mene. Pokušao sam joj objasniti da nitko nije oštećen, da su svi plaćeni, da su dobrovoljno pristali na prekovremene i da nikoga ne diskriminiramo, ali prijava je išla-objašnjava Đuljan, zatečen neumoljivošću birokracije. Posao koji rade je specifičan i prekovremeni u Ri Isu teško da bi se mogli usporediti s prekovremenima u trgovačkim centrima.
Specifičan posao
- Ne moram vam ni objašnjavati kolika je bila konkurencija za posao na Freedom Toweru. Znali smo da će se morati raditi prekovremeno, na što su pristali svi. Treba uzeti u obzir da je vremenska razlika s New Yorkom 6 sati. Ujutro napravimo dio posla, poslijepodne se čujemo s njima, stvari se mijenjaju iz sata u sat. Nakon toga, treba ganjati rokove da opet sve drugo jutro bude spremno. Povećani opseg posla u našem se slučaju ne može riješiti zapošljavanjem dodatnih radnika.Takvog kadra nema na našem tržištu rada. Stručnjake sami moramo stvarati i odgajati, a to traje godinama. Osim toga, kod nas rade mladi i ambiciozni ljudi koji su svjesni što znači sudjelovati u gradnji Freedom Towera - objašnjava Buljan, 50-godišnji inženjer građevine, ujedno i dioničar Ri Ise koja je dio multinacionalne grupacije Permasteelisa Group, sastavljene od 50-ak tvrtki. Ri Isa ima 29 zaposlenika, medu kojima je 12 inženjera, 14 osoba raznih struka i troje administratora, a specijalizirani su za projektiranje stakleno-aluminijskih fasada, praćenje normi, statičko-termičke i inženjerske proračune.
Buljan je jedan od većih autoriteta koji održava seminare i predavanja po cijelom svijetu, posebice na temu fasada "otpornih" na eksplozije, vrlo traženih nakon 11. rujna. Osim za Freedom Tower, Riječani su radili fasade i za Hearstov neboder u New Yorku, središte medijskog imperija koji je utemeljio William Randolph Hearst, čovjek koji je poslužio kao predložak Orsonu Wellesu za "Građanina Kanea". Tu su i neboder Espirito Santo u Miamiju, Gugenheim muzej u Bilbau, zgrada Europske komisije u Bruxellesu, Fredand Ginger Building u Pragu, inače jedna od najpoznatijih zgrada glasovitog arhitekta Franka Gehryja...
Nedostatak propisa
Ekipa iz Ri Ise osmišljava kako provesti u djelo neke od najluđih zamisli arhitekata. Zaduženi su i za 6 od ukupno 30 nebodera koji u Saudijskoj Arabiji niču u sastavu King Abdullah Financial Districta, što bi trebalo postati jedno od najimpresivnijih svjetskih poslovnih središta.
Na pitanje jesu li ikada projektirali fasade za zgrade u Hrvatskoj, Buljan odgovara da na domaćem tržištu nisu konkurentni.
- U Hrvatskoj dominira gradnja za tržište, što znači da investitor gleda na maksimalan profit, a ne na maksimalnu kvalitetu. Hrvatska pati i od nedostatka propisa. Iako je preuzela europske norme, ne postoje zakoni koji bi njihovu provedbu osigurali - kratko je objasnio Buljan
Počeo s 'Olimpijskom ribom'
Do početka90-ih Nebojša Buljan radio je u jednom projektnom birou i kada nije bio zadovoljan poslom. Broj Permasteelise pronašao je slučajno, u telefonskom imeniku u Trstu. - Javio sam se za razgovor i poslao im CV. U to vrijeme imali su gužvu oko Olimpijskog selau Barceloni. Ponudili su mi da pokušam projektirati inoks kuglu promjera pet metara koja će se postaviti u sastavu 'Olimpijske ribe'. Dali su mi rok od 15 dana i bili su zadovoljni kako sam odradio posao. Povezao sam se s centralom u Italiji i, umjesto da dođem raditi kod njih, zajedno s još troje kolega osnovao sam ured u Rijeci - kaže Buljan o povijesti Ri Ise. Do danas su se popeli na 29 zaposlenika.