S diplomom do posla pet puta brže nego bez nje. Pri pronalasku posla u posljednje vrijeme problema nemaju matematičari, informatičari, inženjeri elektronike te farmaceuti.
Dolazak na Zavod za zapošljavanje, razgovor sa savjetnikom, pregledavanje otvorenih natječaja za posao.... Tako uglavnom izgleda tjedna rutina jednog pedesetšestogodišnjeg zagrebačkog prometnog tehničara. I tako već pet godina. Tvrtka u kojoj je radio propala je, a iskustvo koje mu je donijelo 37 godina radnog staža nije mu prednost, nego otegotna okolnost, jer svi radije zapošljavaju mlađe.
Riječ je o 'reprezentativnom' primjeru nezaposlenoga hrvatskog radnika budući da su na burzi rada najbrojniji upravo oni stariji od 50 godina kojih je, među 260.000 nezaposlenih, gotovo 30 posto. Također, samo 37 posto novoprijavljenih na Zavod za zapošljavanje sa srednjoškolskom naobrazbom dobiva posao u roku od šest mjeseci.
Što se tiče onih koji se najbrže zapošljavaju, to su prije svega, kažu u Zavodu, kuhari, elektromehaničari, bušači na geološko-istražnim bušotinama, vozači tegljača s poluprikolicom, poslužitelji u preradi duhana, učitelji biologije, profesori fizike, razredni učitelji, učitelji engleskog jezika te pomoćni elektromehaničari.
Gledajući odnos stručne spreme i nezaposlenosti, najkraći je zaključak da viša razina obrazovanja jamči i brže zapošljavanje. Naime, analize pokazuju da posao najbrže pronalaze fakultetski obrazovani ljudi koji do posla dolaze četiri do pet puta brže od onih s nižom razinom obrazovanja. Pokazuje to i evidencija HZZ-a na kojoj je među nezaposlenima samo 4,5 posto onih sa završenim fakultetom.
Pri tom je najviše onih s diplomom politologije, slikarstva, prometa, socijalnog rada te nautike. Među visokoobrazovanima i onima s višom stručnom spremom većih problema pri pronalasku posla u posljednje vrijeme, pak, nemaju matematičari, informatičari, inženjeri elektronike te farmaceuti, medicinari i građevinari. Stoga i stručnjaci posljednjih godina srednjoškolcima savjetuju da upišu, primjerice, studij strojarstva, elektrotehnike, graditeljstva ili informatike. Neće, međutim, pogriješiti ni odluče li se za farmaciju, medicinu ili strane jezike, posebno engleski.
Učenicima koji završavaju osnovnu školu, a ne upisuju se u gimnaziju, 'najisplativije' je upisati neko tehničko, odnosno zanatsko zanimanje, kao što su strojobravari, tehničari za mehatroniku ili tehničari za računalstvo te monteri centralnoga grijanja.
Ako nakon završene škole žele raditi u struci, budući srednjoškolci nikako ne bi trebali upisivati zanimanja kao što su upravni referent, zubotehničar, pomorski nautičar ili fizioterapeutski tehničar. Savjetnici ujedno napominju da se oni koji su završili gimnazijske programe također nalaze na dnu ljestvice po brzini zapošljavanja budući da nemaju strukovnih znanja i vještina. Pri izboru zanimanja se, naravno, ne mogu zanemariti afiniteti i sposobnosti svakog pojedinoga učenika te stoga ne bi bilo loše proći program stručnog savjetovanja, odnosno informiranja koji se provodi na Zavodu za zapošljavanje. On će učenicima pružiti podatke o traženosti određenog zanimanja te ga upoznati s uvjetima rada, opisom poslova te potrebnim kompetencijama za taj posao.
Na burzi najdulje ostaju daktilografi, kožari, krznari...
Niz zanimanja iz četverogodišnjih škola donose dugotrajnu nezaposlenost, primjerice, laboratorijski tehničari, zubotehničari, administrativni radnici te upravni referenti. Najnoviji podaci pokazuju kako na evidenciji HZZ-a najdulje ostaju oni čija zanimanja polako nestaju kao posljedica sve većeg razvoja tehnologije, rečeno je »Vjesniku« iz HZZ-a. To su, primjerice, rukovatelj kožarsko-krznarskim strojem, krojač krzna i kože, tehničar tkanja, sastavljač telekomunikacijske opreme, tehničar predenja, pomoćni galvanizer, evidentičar u proizvodnji, poslužitelj alatnog stroja te stenodaktilograf.
Na burzi tek 4,5 posto visokoobrazovanih
Utorak, 20.10.2009. / Ivana Knežević, vjesnik.hr