Prijava
Traži
Hrvatska ima Pravilnik koji propisuje da strani znanstvenici dio bodova moraju prikupiti kroz radove na hrvatskom
Priče o strancima koji se odvaže na život i rad u Hrvatskoj toliko su rijetke da u pravilu, kada se i dogode, završavaju u novinskim rubrikama o nevjerojatnim podvizima. No, zapošljavanje stranih znanstvenika, iz pojedinih sfera znanosti, na hrvatskim je sveučilištima i institutima gotovo nemoguće. Na to je, u svojoj objavi na Twitteru, upozorio Pavel Gregorić, filozof i znanstveni savjetnik s Instituta za filozofiju u Zagrebu.
Javila mu se, naime, kolegica filozofkinja iz Njemačke sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu i obavijestila ga da će se prijaviti na otvoreni natječaj Instituta za filozofiju, na mjesto znanstvene suradnice. Izrazila je i želju za suradnjom koju bi eventualno uključila u svoju prijavu za radno mjesto. U svom odgovoru, Gregorić je kolegici objasnio zašto je njena misija prijave za posao na Institutu ili bilo gdje u Hrvatskoj zapravo – nemoguća.
I STRANCI MORAJU IMATI RADOVE NA HRVATSKOM
“Imamo apsurdna nova nacionalna pravila, samo u humanističkim znanostima, prema kojima kandidati za mjesta na sveučilištima i institutima moraju imati objavljene radove na hrvatskom jeziku”, pojasnio joj je Gregorić u mailu.
Precizirao je da su pravila kvantitativna, odnosno zahtijevaju da kandidat minimum od 25 posto bodova mora ostvariti na temelju radova objavljenih na hrvatskom jeziku. “Ako nemate najmanje tri ili četiri članka na hrvatskom, ne trebate se prijavljivati”, napisao je, između ostaloga, Gregorić. Sve o čemu je izvijestio svoju njemačku kolegicu, proizlazi iz Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja iz ožujka 2017. godine.
GREGORIĆ NIKAD NIJE ČUO ZA OVAKVU PRAKSU
Filozof Gregorić, koji je magistrirao i doktorirao na Oxfordu u Velikoj Britaniji, a bio je i na duljim istraživačkim boravcima u Mađarskoj (CEU Budimpešta), Njemačkoj (Humboldt-Unversität) i Švedskoj (University of Gothenburg) te na kraćim istraživačkim i nastavnim boravcima u SAD (UC Berkeley) i Francuskoj (Sorbonne), kaže nam kako dosad nikad nije čuo za ovakvu praksu.
“Nije mi poznato da ijedna zemlja članica EU-a ima zakonski ili podzakonski akt kojim se na državnoj razini propisuju uvjeti za izbor na akademska radna mjesta. Kriteriji i postupci izbora na akademska radna mjesta prepušteni su sveučilištima, institutima i akademijama. To je, naime, srž autonomije akademskih ustanova”, kaže Gregorić.
Cijeli članak dostupan na: telegram.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
